12 Steps to Greener Data Center

REZULTATI ANKETE

Originalni tekst objavljen je na portalu Večernjeg lista 24.02.2010. godine.

Hrvatska na 36. mjestu prema indeksu razvoja ICT usluga

Potkraj 2009. u svijetu je zabilježeno oko 4,6 milijarda korisnika pokretnih mreža, a internetom se koristilo oko 1,7 milijarda ili 26 posto svjetskog pučanstva.
Autor: Ana Škiljić Ravenšćak/VLM

Unatoč gospodarskoj krizi koja je zahvatila sve kutove svijeta, uporaba informacijskih i komunikacijskih (ICT) usluga, a osobito usluga pokretnih komunikacija i internetskih usluga, raste u cijelom svijetu.

Prema redovnom izvješću Međunarodna telekomunikacijske unija (ITU) pod nazivom Mjerenje informacijskog društva, potkraj 2009. u svijetu je zabilježeno oko 4,6 milijarda korisnika pokretnih mreža, a internetom se koristilo oko 1,7 milijarda ili 26 posto svjetskog pučanstva.

Prema spomenutom izvješću, koje kao mjerilo ukupnog napretka u razvoju informacijskog društvu koristi 11 pokazatelja koji obuhvaćaju dostupnost ICT-a, njegovu uporabu i stručne kvalifikacije, Hrvatska je ostvarila izvanredan napredak u području dostupnosti ICT-a.

Prema IDI vrijednosti ( takozvani indeks ICT razvoja) za 2008. godinu, rangirana je na 36. mjestu, što je pomak za jedno mjesto u odnosu na prijašnju godinu. Hrvatska se nalazi ispred svih zemalja regije, osim Slovenije, te ispred Češke, Slovačke, Cipra, Poljske i Latvije.

Hrvatska je i među 10 vodećih zemalja svijeta prema porastu IDI vrijednosti u 2008. godini u odnosu na 2007. godinu.

Ostvarili smo i pomak na ljestvici kojom se mjere troškovi ICT usluga u odnosu na BDP po stanovniku. Tako se po cijenama nalazimo na 49. mjestu od 161 zemlje, u skupini zemalja u kojima su troškovi košarice ICT usluga manji od 2 posto mjesečnog BDP-a po stanovniku.

Ako se uzmu u obzir samo cijene širokopojasnih usluga u nepokretnoj mreži, Hrvatska se smjestila na 41. mjestu od 161 zemlje, s cijenama manjim 24 posto u 2009. u odnosu na 2008. godinu.

Prema tome, cijene širokopojasne usluge niže su nego u Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj, Estoniji, Latviji te u svim zemljama regije, osim Slovenije.

Da li je moguće pogoniti servere bez električne struje, mogu li posebno trenirani zečevi instalirati sigurnosne zakrpe u korporacijama te da li je moguće koristiti čarobni Å¡tapić za upravljanje datacenterima – saznat ćete u sljedećem dokumentu koji je izdao IBM.

eBook Top 5 IT Budget Killers

Sustav koji ne radi HPB platio 112 milijuna kuna

Ukupna vrijednost projekta iznosi 150 milijuna kuna, no preostalih 38 bit će uplaćeno kad sustav konačno proradi – autor Jagoda Marić, Novi list

ZAGREB – Uz 400 milijuna kuna gubitka kojeg će uzrokovati loši krediti, novoj upravi Hrvatske poštanske banke (HPB) muku zadaje i projekt ulaganja u informatiku vrijedan 150 milijuna kuna. Prije četiri godine stara je uprava na čelu s Josipom Protegom pokrenula program implementacije novog informacijskog sustava, a posao je dogovoren i ugovori su sklopljeni u ožujku 2006. godine.

No, u tim ugovorima, kako doznajemo, nije utvrđen rok u kojem novi informacijski sustav treba proraditi, pa nije čudo da se to gotovo četiri godine kasnije još uvijek nije dogodilo. Naši izvori iz banke otkrivaju da je bivša uprava s partnerima, indijskom kompanijom Infosys te domaćim Compingom, dosad dogovarala šest ili sedam termina za implementaciju sustava, ali da ti rokovi nikada nisu ispoštivani. S obzirom da oni nisu ugrađeni u ugovor, moguće ih je bez posljedica pomicati u nedogled. Ipak, i indijska tvrtka, ali i lokalni partner Comping na svojim internetskim stranicama hvale se dosad ostvarenim poslovima s HPB-om. Na Compingovoj stranici posao s HPB-om je naveden kao jedna od referenci uz tvrtke kao što su HT, HEP, ali i Grad Zagreb i Grad Zadar te nekoliko državnih institucija, među kojima je i Ministarstvo zdravstva.

Iako se s primjenom kasni, Poštanska banka je dosad za sustav koji nije proradio platila 112 milijuna kuna, službeno su otkrili iz HPB-a, najavljujući da će ostatak platiti tek po »završetku projekta«. A projekt bi trebao završiti, odnosno sustav početi s radom, početkom sljedeće godine, vjeruju u HPB-u, jer, kako poručuju, to je projekt od najvećeg prioriteta za banku, Upravu, ali i sve zaposlenike koji ulažu napore u njegov završetak.

Na pitanje zašto gotovo četiri godine nakon potpisivanja ugovora informacijski sustav nije proradio, iz banke odgovaraju da za to postoje tri osnovna razloga, a prvi je »širenje opsega projekta uzrokovanog rastom i razvojem banke kroz ponudu novih proizvoda i usluga te velikim brojem poslovnih i informatičkih projekta«. U 2005. godini banka je, napominju, imala tri poslovnice dok sada ima poslovnu mrežu od 40-ak podružnica i poslovnica te nudi cijelu paletu konkurentnih proizvoda i usluga, a broj zaposlenika je narastao s 300 na tisuću. Uz drugi razlog, veliki broj potrebnih prilagodbi, radi toga što banka posluje u preko tisuću poštanskih ureda, ali i zbog zahtjeva regulatora, iz HPB-a priznaju i treći razlog, odnosno »premali broj vlastitih kvalitetnih resursa za sve projekte koji su bili u tijeku ili su dovršeni u posljednje četiri godine«.

Tako ispada da banka od tisuću ljudi ima premalo resursa, da je implementaciju informacijskog sustava onemogućavalo to što je širila broj poslovnica i što posluje na šalterima Hrvatske pošte, kao da to i tadašnja uprava, ali i oni koji su se prihvatili posla implementacije novog informacijskog sustava, nisu morali znati 2006 godine. Jedan od članova Nadzornog odbora banke s kojim smo razgovarali ističe da nije stručnjak za informatiku, pogotovu za specifičnosti koje na tom polju traži bankarski sustav, ali da i veće neznalice znaju da je četiri godine u informatičkoj tehnologiji cijela vječnost, pa najavljuje da će tražiti podatke o tome je li u međuvremenu kupljena neka oprema i koliko je ona i danas u korak s vremenom te koliko je banka izgubila na tome.

Razlozi kašnjenja

– širenje banke s tri poslovnice na 40 podružnica i poslovnica,

– veliki broj potrebnih prilagodbi,

– premali broj vlastitih kvalitetnih resursa.

Amortizacija povećava gubitak

Iako se još ne može koristiti novim informacijskim sustavom za kojeg je već platila 112 milijuna kuna i koji će je koštati još 38 milijuna kuna, banka bi zbog tog projekta, koji je trebao unaprijediti njezino poslovanje, mogla dodatno povećati ionako zabrinjavajući gubitak od 400 milijuna kuna. Na visoko ulaganje u imovinu od 150 milijuna kuna banka dosad nije »odradila« amortizaciju, odnosno smanjila njezinu vrijednost, pa će to morati učiniti možda već u idućoj godini, S obzirom na visoke stope amortizacije na informatičku imovinu, bit će visoki i troškovi amortizacije koji će dodatno utjecati na gubitak ili dobit banke. Moguće je da će banka morati predvidjeti troškove amortizacije i prije nego što sustav proradi.

Hrvatska industrija softvera pokazuje u 2009 godinu značajnu kontrakciju, kako na području implementacije ERP sustava principala, tako i na području samostalnog nastupa pri izradi “customiziranih” rjeÅ¡enja.

Pogledajmo kako su ti brojevi izgledali u rekordnoj 2008 godini.

Prodavači softverskih rješenja u RH u 2008. godini

 

Proizvodjaci softvera u Republici Hrvatskoj 2008. godine

Što se zapravo može kupiti u IT svijetu (i periferiji istoga) s 10 milijuna EUR? Da li je to puno novca?

• u Hrvatskoj se prodavaču u trgovini ICT hardverom obično ponudi plaća oko 4000 Kn bruto ili 3000 Kn neto. Dakle, godiÅ¡nje oko 6600 EUR. Za 10 milijuna EUR moguće je angažirati 1515 man-yearova ICT prodavača
• ICT tehničar opće namjene obično ima plaću oko 6400 Kn bruto ili 4500 Kn neto. GodiÅ¡nje se radi o 10500 EUR. Za 10 milijuna EUR moguće je angažirati 952 man-yeara ICT tehničara
• ICT specijalist s desetljetnim stažem, interni konzultant ili specijalist ICT grane s magisterijem može se angažirati već za 12000 Kn bruto ili 8000 Kn neto, odnosno godiÅ¡nje oko 20.000 EUR. Za 10 milijuna EUR moguće je angažirati 500 man-yearova magistara ICTa
• ICT manager ili direktor ICT poslova varira u plaći, no ako se radi o velikim sustavima i dioničkim druÅ¡tvima, obično se radi o iznosu do 15.000 Kn neto ili oko 25.000 Kn bruto, tj. godiÅ¡nje 41.000 EUR. U 10 milijuna EUR “stane” 243 direktor-godina ICT poslova
• 18180 sudskih vjeÅ¡tačenja prosječne kompleksnosti iz područja informatike i telekomunikacija
• godiÅ¡nji proračun za ICT u neracionalno voÄ‘enim ICT odjelima drugog, trećeg ili četvrtog grada po veličini u Republici Hrvatskoj lako bi mogao dostići oko 1,000.000 EUR, dakle, za 10 milijuna EUR moguće je pokriti kapitalne i operativne troÅ¡kove na rok od oko deset godina
• s milijun EUR godiÅ¡nje moguće je pokriti godinu do dvije kapitalnih i operativnih troÅ¡kova te troÅ¡kova plaća ICT odjela u business unitu korporacije koja obavlja svoj posao na globalnom tržiÅ¡tu i ima 400-500 zaposlenih. Dakle, s deset milijuna EUR moguće je to činiti pet do deset godina
• cijena ISO 27001 certifikacije za veće sustave lokalne samouprave te srednje korporativne sustave u manjem opsegu u globalu se u Hrvatskoj danas naplaćuje od 100 do 500.000 Kn. Dakle, za 10 milijuna EUR moguće je certificirati od 150 do 700 takvih sustava
• neke od najpoznatijih manjih hrvatskih tvrtki na području logičke ICT sigurnosti s jednim do deset zaposlenih imaju ukupni godiÅ¡nji promet koji se kreće od 500.000 Kn do 1,000.000 Kn. Deset milijuna EUR pokriva 70 do 150 godina prometa jedne takve tvrtke
• veće hrvatske tvrtke koje se bave integralnom sigurnošću s viÅ¡e desetaka zaposlenih i imaju lukrativne ugovore s državom imaju ukupni promet do 10 milijuna kuna godiÅ¡nje, u deset milijuna EUR stane 6-7 godina njihovog ukupnog prometa
• jedan cloud data center s milijun jezgri koÅ¡ta oko 1 milijun EUR, dakle moglo bi ih se nekako nabaviti desetak
• dvadeset Pagani Zonda F
• SunSeeker Predator 108 opremljen po želji K. Raikkonena

Prema tome, 10 milijuna EUR može se smatrati malom, osrednjom ili većom količinom novca, no u svakom slučaju, olakotnu okolnost, ukoliko se smatra većom količinom novca, čini činjenica kako se financira iz sredstava koja se u Republici Hrvatskoj smatraju ničijima, odnosno iz sredstava poreznih obveznika.

Rebalans, kriza i recesija u zadnje vrijeme su postali najviÅ¡e ponavljani pojmovi u hrvatskim medijima. MeÄ‘utim, u korporativnom svijetu, posve je normalno nekoliko puta godiÅ¡nje revidirati proračun odjela (ili funkcije, u kontekstu ovih stranica – IT funkcije). Model koji osobno koristim je inicijalni proračun za sljedeću godinu u mjesecu listopadu, prva revizija proračuna oko veljače, druga revizija u svibnju i treća revizija u kolovozu. Cilj inicijalnog proračuna je jasan a cilj revizija je usklaÄ‘ivanje kapitalnih ulaganja, operativnih troÅ¡kova i plaća djelatnika s kretanjima u organizaciji i na tržiÅ¡tu, odnosno njihovo usklaÄ‘ivanje s tržiÅ¡tem na kojemu se odvija poslovna aktivnost.

Sama struktura IT proračuna u koherentnom modelu IT upravljanja (ICT governance) ovisi o viÅ¡e čimbenika, meÄ‘u kojima su najvažniji dostignuti stupanj razvoja IT funkcije u organizaciji, strateÅ¡ko pozicioniranje iste, tržiÅ¡na niÅ¡a u kojoj se odvija poslovna aktivnost poduzeća, stanje informatičkih i komunikacijskih resursa te raspoloživa financijska sredstva. U većini slučajeva, u recesijsko doba kapitalna ulaganja se smanjuju a veća pozornost pruža se obuzdavanju operativnih troÅ¡kova. Zbog kretanja na tržiÅ¡tima i konkurencije meÄ‘u pružateljima usluga, postoji samoregulatorni mehanizam koji ICT manageru olakÅ¡ava posao – cijene ICT proizvoda i usluga na srednji rok uglavnom padaju. No, s druge strane, zahtjevi korisnika za razinama i vrstama pruženih usluga su sve veći tako da ono Å¡to se “uÅ¡tedi” na ime razvoja tehnologije i konkurentskog natjecanja lako bude “pojedeno” zbog novog projekta koji sponzorira ili traži netko s vrhova organizacije ili je jednostavno nužnost.

Razgovarajući s kolegom o tome kako sam ove godine uspio smanjiti operativne troÅ¡kove za 26 % u odnosu na plan internim restrukturiranjem portfelja usluga, sustava kvalitete u dijelu koji se odnosi na ICT i suradnjom s ostalom funkcijama u poduzeću ustanovio sam kako se s druge strane zemaljske kugle (radi se o regiji Azija-Pacifik-Australija) dogaÄ‘a otprilike isto, a bio je znakovit i komentar kolege – “Možda mi netko kaže hvala.”

Recesija ili ne, sustavno praćenje troÅ¡kova, trendova, suradnja s ostalim organizacijskim cjelinama poduzeća, upravljanje ljudskim resursima, odnosi s dobavljačima, izrada strategija i politika i rad na proračunu odjela trebali bi oduzimati većinu vremena ICT managera. Nažalost, u naÅ¡im uvjetima gdje je ICT odjel skupina ljudi koji uglavnom mijenjaju tonere i reinstaliraju Windowse često proračun priprema ili “dodjeljuje” neka “važnija” funkcija u poduzeću i konkretna ulaganja u trajna informatička dobra ili plaćanje usluga ne korespondiraju s konkretnim tehnoloÅ¡kim razvojem i stvarnim potrebama organizacije nego s nečijim političkim idejama, netočnim predodžbama o tome Å¡to bi bilo potrebno, ukratko – stihijom.

U iskrenim razgovorima izmeÄ‘u CIO-a (kada nitko sa strane ne sluÅ¡a…) može se čuti “prava istina” o tome na Å¡to liči rukovoditi informatičkom funkcijom u velikim organizacijama. Traže se projekti za koje se ne osiguravaju sredstva, organizacija ne shvaća uopće koja je pozicija informatike u poslovanju i koji su njeni ciljevi, ne postoji metrika kojom se mjeri uspjeÅ¡nost, informatika i vezane discipline (informacijska sigurnost, oporavak od katastrofe, kontinuitet poslovanja) često se percipiraju isključivo kao troÅ¡ak a prava važnost se vidi samo po broju paničnih poziva kada i najmanja sitnica zakaže. U organizacijskom smislu, čak i u tvrtkama koje su renomirane u svojim granama, vrlo često vlada posvemaÅ¡nja konfuzija i posve je nejasno kome informatika odgovara. ÄŒesto se može vidjeti organizacijska bastardizacija i posvemaÅ¡nja konfuzija u okviru koje se informatika smjeÅ¡ta tamo gdje nekome tko o tome odlučuje ad hoc padne na pamet, meÄ‘u opće službe, unutar službe upravljanja ljudskim resursima, u operativu ili računovodstvo, odnosno controlling.

Informatika je jedna od mlađih poslovnih funkcija koja se pojačano razvila na našim prostorima u zadnjih dvadeset do dvadeset i pet godina i možda je to jedan od razloga zbog kojih njena funkcija nikada nije u potpunosti razjašnjena niti postoje dobro implementirani opći obrasci koji bi informatiku smještali na potrebni nivo organizacijske vidljivosti i važnosti.

Stihijsko i nestrukturirano upravljanja informatikom još više začuđuje uzme li se u obzir činjenica kako metrike mjerenja uspješnosti ulaganja u informatičke projekte i informatičku funkciju postoje a mnogi istraživači bavili su se modelima ustroja informatičke funkcije. Jedan od najpoznatijih i najraširenijih je tzv. McFarlanov model strateške rešetke koji je danas de facto referentni model za određivanje prikladnosti položaja informacijskog sustava. Taj je model prije nekoliko godina dorađen u skladu s eksponencijalnim razvojem informacijske te se uloga informatike u organizacijama može promatrati putem dvije temeljne strategije:

1. Obrambena (reaktivna) informatička funkcija – temeljni zadatak je omogućiti efikasnu i cjenovno opravdanu informatičko-komunikacijsku podrÅ¡ku temeljnim poslovnim procesima. Operativno koriÅ¡tenje sustava je daleko važnije od inovacija koje mogu utjecati na temeljnu strategiju poslovanja poduzeća. MeÄ‘utim, čak i u ovom slučaju položaj informatičke funkcije je strateÅ¡ki, Å¡to se ogleda u slučaju ispada ili otežanog funkcioniranja pojedinog podsustava, kada kompanija može biti izložena značajnim gubicima.
2. Proaktivna (ofenzivna) informatička funkcija – informatika se osim u operativne svrhe koristi i u strateÅ¡ke, kao oružje konkurentske prednosti. Informatika, koristeći svoje discipline, može poboljÅ¡ati konkurentsku poziciju poduzeća na tržiÅ¡tu, povećava posredno i direktno operativne marže i stvara nove vrijednosti i poboljÅ¡ava usluge i proizvode koji se nude na tržiÅ¡tu.

Nadogradnja ovakvog strateškog razmatranja u biti je temeljna McFarlanova rešetka koja je predstavljena dvodimenzionalnim grafom. Na X osi grafa nalazi se procjena utjecaja informatičke funkcije na strategiju poduzeća dok se na Y osi grafa nalazi utjecaj informatike na operativno provođenje poslovnih funkcija. Ovisno o procjeni postojećih parametara te poželjne uloge informatike u poslovanju, ovaj model strateške rešetke može poslužiti za adekvatno pozicioniranje informatičke funkcije unutar postojeće poslovne paradigme korporacije ili organizacije.

Četiri temeljna kvadranta u biti čine četiri moguća temeljne strategije informatike: podržavajuća, reaktivna, proaktivna i strateška.

Danas u Hrvatskoj većina tvrtki ima bolje ili lošije implementiranu informatiku koja je podržavajuća ili u najboljem slučaju reaktivna, dok izrazito mali broj tvrtki shvaća važnost informatike, te bi se moglo reći da je njena funkcija strateška. Radi se najčešće o financijskim institucijama te onima iz tehnološkog i komunikacijskog sektora, dok  praktično cjelokupna industrija (odnosno, u hrvatskim uvjetima, njeni ostaci) te turistički sektor cjelokupnost vlastitih informatičkih sustava promatra u okviru troška i podržavanja procesa koji se smatraju temeljnima, bez stvarnog utjecaja na strategiju poslovanja.

Na novo objavljenoj Forbesovoj listi najbolje plaćenih poslova, ICT rukovođenje nalazi se na 21-vom mjestu s prosječnom plaćom od 119.000 US$.

Vjerojatno bi se  i u Hrvatskoj taj posao našao na 21-vom mjestu najbolje plaćenih poslova, samo što bi apsolutni iznos vjerojatno bio oko četiri puta manji.

S druge strane, najbolje plaćeni poslovi u informatici u Hrvatskoj plaćeni su višestruko više od američkog prosjeka.

Zamislimo scenarij u kojemu ICT Director mora odlučiti zaposliti novoga ICT managera ili ICT specijalista u nekoj od država Europe ili Azije. Uobičajeno je pitanje – koju plaću ponuditi takvoj osobi da bismo je zaposlili?

Koristeći se privilegijom osobnih Web stranica da zadrži izvor tajnim, objavljujem dnevnu bruto plaću koju bi ponudila jedna od vodećih konzultantskih kuća kada bi zapošljavala ICT managera ili ICT specijalista koji nije expat, dakle radi se o lokalnom zapošljavanju.

Napominjem kako se radi o dnevnoj bruto plaći u EUR koja sadrži sva socijalna, mirovinska i zakonska davanja u svakoj od država.

Gdje se vi nalazite u odnosu na ove brojeve?

ICT sektor će u Hrvatskoj do 2012. izgubiti i do 12 milijarda kuna

Izvor: Slobodna Dalmacija · Autor: Marijana Šešo , 06.04.2009.

Najnovije procjene za tržište informacijsko-komunikacijskih tehnologije (ICT) pokazuju da su, zbog svjetske ekonomske krize, i u Hrvatskoj do 2012. godine mogući gubici od čak 12 milijarda kuna.

Taj iznos odgovara dvogodišnjoj hrvatskoj ICT potrošnji, a ulaganja u informatiku ove godine past će šest posto, što iznosi 6,19 milijarda kuna, kaže Boris Žitnik, direktor analitičke kuće IDC Adriatics.

Kresanje budžeta dotaknut će sve segmente, od nabave kompjutora i servera do novih programa, ali i usluga održavanja te sustava zaštite.

Unatoč crnim predviđanjima, ICT kompanije koje posluju u Hrvatskoj za prošlu su fiskalnu godinu redom iznijele pozitivne ili neutralne rezultate poslovanja, najavljujući ipak da će ove godine poduzeti sve kako im prihod i dobit ne bi previše padali.

HP planira ostati tržišni lider, ali očekuje smanjenje ukupnog prihoda za dva do pet posto, King-ICT se uz kontinuitet poslovanja u zemlji namjerava širiti u regiju, SAP planira daljnji rast broja klijenata i prihoda.Tko je u procjenama bio realan, pokazat će kraj godine.

Zato je aktivnosti više nego ikad ranije, u provođenju projekata svi su agresivniji, a u ulaganjima konzervativni, kako se ne bi izlagali nepotrebnim rizicima.

Kako mjere štednje u većini poduzeća uključuju rezanje proračuna za informatiku, očito je došlo vrijeme kada se izbacuje sve što nije nužno. Pri tome su bankarski i telekomunikacijski sektori manje drastični u štednji, jer zbog tržišne orijentacije i konkurencije ne mogu priuštiti stagnaciju. Primjetno je da čak i oni svaku kunu okrenu deset puta prije trošenja.

Pri sklapanju novih ugovora posljednja tri mjeseca svi se klijenti cjenkaju, pa od dobavljača traže veću kvalitetu usluga, ali i niže cijene koje su pale na razinu nezamislivu još prošle godine, kaže Ivan Gabrić, predstavnik Uprave najvećeg domaćeg sistem integratora, tvrtke “Combis”.

Rušenje cijena u krizi pravi je trenutak za ulaganja ako se za to ima sredstava i izdržljivosti dok recesija ne mine. No, za to još nije nastupio pravi trenutak, jer tržište nije dodirnulo samo dno.

Još ima prostora za pojeftinjenje proizvoda i usluga, a onda će na ICT tržištu nastupiti doba preživljavanja najboljih.

Plaće u ICT sektoru neka su vrsta mistične tematike. SvaÅ¡ta se priča i svatko ima nekoga (obično u drugom gradu ili državi…) tko dobro zaraÄ‘uje radeći neki, barem po pričama, usko specijalizirani posao na području ICT-a.

Na ovom siteu pozabavit ćemo se i tom tematikom, a za sada, rezultati jednog istraživanja na tu temu kako bi se svi mogli usporediti s vladajućim trendovima u (pred)recesijskoj USA.

Preuzimanje istraživanja o plaćama u ICT sektoru Tech Republic-a za 2008. godinu

Dvije godine svjetske burze se nalaze u fazi “tržiÅ¡ta medvjeda”. Poznato je kako burze reagiraju preuranjeno na ono Å¡to će se tek dogoditi u realnom sektoru, no isto tako, predviÄ‘aju budućnost i unaprijed počinju svoj rast u odnosu na realni sektor.

Hrvatska Vlada godinu dana je bila u fazi stupora, bavila se uvezeno-interno-produciranom inflacijom da bi tek dolaskom Nove godine 2009 i osobito, tijekom siječnja i veljače, napokon u javnost doÅ¡le konfuzne “depeÅ¡e” o tome kako se ipak neÅ¡to dogaÄ‘a, kako je hrvatska, izvozom u odnosu na uvoz, slabo pokrivena privreda, ipak pogoÄ‘ena recesijom.

Jedna od premisa koja se često može čuti je kako se “mora Å¡tediti”. ÄŒinjenica je da slaba i mala privreda koja je u odnosu na svjetske razmjere posve beznačajna, definitivno ne može potroÅ¡ačkom ekspanzijom suzbiti kontrakciju ekonomske aktivnosti. No, isto tako, pitanje je koliko će neselektivno rezanje troÅ¡kova – nečiji troÅ¡ak prihod je nekoga drugog – pomoći državi u krizi.

U profesionalnim krugovima, pa i onima vezanim uz ICT tehnologije, mogu se čuti uglavnom ujednačeni komentari o tome kako se u privredno tkivo uvlači nesigurnost i nelikvidnost, razvojni se projekti prekidaju, “preusmjeravaju” (uglavnom smanjenjem troÅ¡kova) ili otkazuju “za ovu godinu”, prekida se novo zapoÅ¡ljavanje, čak se potiho govori o otpuÅ¡tanju “onih na odreÄ‘eno vrijeme”, “onih preko studentskog ugovora” ili onih koji su “low performers”.

Na socijalnim mrežama poput LinkedIn, članovi mnogih grupa postavljaju pitanja poput “Å¡to ćete učiniti u recesiji kako biste prilagodili poslovanje svog IT odjela novoj situaciji”. Sudionici u diskusijama natječu se u poznavanju strategije korporativnog upravljanja informatikom, pronalaze one načine uÅ¡teda koje nisu svima očite na prvi pogled i ističu svoju prilagodljivost.

No, u tim uvjetima, nameće se pitanje – Å¡to su isti ti rukovoditelji radili zadnjih godina ako su *sada*, u trenutku kada dolazi do smanjenja opsega gospodarske aktivnosti, odlučili obratiti pažnju na “rezanje troÅ¡kova”? U slučaju da je neÅ¡to optimizirano ne treba ga dalje optimizirati jer se neizostavno dolazi do spoznaje zakona o opadajućim prinosima, osim u slučaju promjene sustava.

U svakom slučaju, da mi netko izloži plan smanjenja troÅ¡kova, ne bih ocijenio sposobnost te osobe da *sada* smanji troÅ¡kove a osobito ne bih bio impresioniran postocima na PowerPoint prezentaciji, nego bih ga pitao zaÅ¡to se za odreÄ‘enu uslugu godinama plaćalo prevelike iznose, zaÅ¡to u odjelu ima zaposlene ljude koji očito nisu imali Å¡to raditi puno radno vrijeme, zaÅ¡to se prečesto mijenjao hardver koji je dobro vrÅ¡io svoju funkciju…

Ovakvo ponašanje u biti je i dovelo do situacije u kojoj se svjetska privreda danas nalazi, što dovodi do zaključka kako svjetskom ekonomijom u velikoj mjeri ne upravljaju hladni ekonomski zakoni nego ljudska psihologija koja je počesto stohastične naravi.