Dvije godine svjetske burze se nalaze u fazi “tržiÅ¡ta medvjeda”. Poznato je kako burze reagiraju preuranjeno na ono Å¡to će se tek dogoditi u realnom sektoru, no isto tako, predviÄ‘aju budućnost i unaprijed počinju svoj rast u odnosu na realni sektor.

Hrvatska Vlada godinu dana je bila u fazi stupora, bavila se uvezeno-interno-produciranom inflacijom da bi tek dolaskom Nove godine 2009 i osobito, tijekom siječnja i veljače, napokon u javnost doÅ¡le konfuzne “depeÅ¡e” o tome kako se ipak neÅ¡to dogaÄ‘a, kako je hrvatska, izvozom u odnosu na uvoz, slabo pokrivena privreda, ipak pogoÄ‘ena recesijom.

Jedna od premisa koja se često može čuti je kako se “mora Å¡tediti”. ÄŒinjenica je da slaba i mala privreda koja je u odnosu na svjetske razmjere posve beznačajna, definitivno ne može potroÅ¡ačkom ekspanzijom suzbiti kontrakciju ekonomske aktivnosti. No, isto tako, pitanje je koliko će neselektivno rezanje troÅ¡kova – nečiji troÅ¡ak prihod je nekoga drugog – pomoći državi u krizi.

U profesionalnim krugovima, pa i onima vezanim uz ICT tehnologije, mogu se čuti uglavnom ujednačeni komentari o tome kako se u privredno tkivo uvlači nesigurnost i nelikvidnost, razvojni se projekti prekidaju, “preusmjeravaju” (uglavnom smanjenjem troÅ¡kova) ili otkazuju “za ovu godinu”, prekida se novo zapoÅ¡ljavanje, čak se potiho govori o otpuÅ¡tanju “onih na odreÄ‘eno vrijeme”, “onih preko studentskog ugovora” ili onih koji su “low performers”.

Na socijalnim mrežama poput LinkedIn, članovi mnogih grupa postavljaju pitanja poput “Å¡to ćete učiniti u recesiji kako biste prilagodili poslovanje svog IT odjela novoj situaciji”. Sudionici u diskusijama natječu se u poznavanju strategije korporativnog upravljanja informatikom, pronalaze one načine uÅ¡teda koje nisu svima očite na prvi pogled i ističu svoju prilagodljivost.

No, u tim uvjetima, nameće se pitanje – Å¡to su isti ti rukovoditelji radili zadnjih godina ako su *sada*, u trenutku kada dolazi do smanjenja opsega gospodarske aktivnosti, odlučili obratiti pažnju na “rezanje troÅ¡kova”? U slučaju da je neÅ¡to optimizirano ne treba ga dalje optimizirati jer se neizostavno dolazi do spoznaje zakona o opadajućim prinosima, osim u slučaju promjene sustava.

U svakom slučaju, da mi netko izloži plan smanjenja troÅ¡kova, ne bih ocijenio sposobnost te osobe da *sada* smanji troÅ¡kove a osobito ne bih bio impresioniran postocima na PowerPoint prezentaciji, nego bih ga pitao zaÅ¡to se za odreÄ‘enu uslugu godinama plaćalo prevelike iznose, zaÅ¡to u odjelu ima zaposlene ljude koji očito nisu imali Å¡to raditi puno radno vrijeme, zaÅ¡to se prečesto mijenjao hardver koji je dobro vrÅ¡io svoju funkciju…

Ovakvo ponašanje u biti je i dovelo do situacije u kojoj se svjetska privreda danas nalazi, što dovodi do zaključka kako svjetskom ekonomijom u velikoj mjeri ne upravljaju hladni ekonomski zakoni nego ljudska psihologija koja je počesto stohastične naravi.