1. UvoÄ‘enje sustava upravljanja kvalitetom ne kako bi se poboljÅ¡alo upravljanje sustavom i interni procesi, nego zato Å¡to je to neÄiji “hir”, “obiÄaj”, “proces principala”, “zato Å¡to ga ima konkurencija”, “zato Å¡to je to danas conditio sine qua non poslovanja” ili jednostavno, u hrvatskim uvjetima – zato Å¡to se iz pretpristupnih fondova EU mogu dobiti ciljani novÄani poticaji.
2. Nadležni lako zaborave da sustav upravljanja kvalitetom nakon Å¡to je jednom uveden i nakon Å¡to je proÅ¡ao proces certifikacije konstantno treba biti evaluiran i poboljÅ¡avan – radi se o cikliÄkom a ne statiÄkom, jednokratnom procesu. Stoga se vrlo lako zaboravi koje su sve obveze odgovornih prema uvedenom sustavu.
3. Sustav upravljanja kvalitetom je posve odvojen sustav od poslovnih procesa i ne podržava ga. Upravljanje kvalitetom tako ima svoj zasebni život koji troÅ¡i resurse poduzeća koji su usmjereni u izradu dokumentacije, revidiranje procedura, te “management review” koji nemaju nikakve veze s konkretnim procesima u poduzeću koji su i dalje stohastiÄki, podreÄ‘eni voluntarizmu pojedinca i hijerarhijskim odnosima.
4. Definiranje ciljeva sustava koji nisu u skladu s temeljnom projektnom metodologijom SMART. Ovo se odnosi na cjelokupnost sustava upravljanja kvalitetom a osobito na ciljeve koji teže poboljÅ¡anju sustava, te godiÅ¡nje ciljeve koji se prate. Svaki cilj morao bi biti specifiÄan, dakle odgovarati na pitanje Å¡to toÄno bi trebalo poboljÅ¡ati, morao bi biti mjerljiv, odnosno kvantitativno iskaziv, morao bi biti dostižan, relevantan za informacijski sustav i morao bi imati vremensku odrednicu (zbog poslovnih ciklusa koji se obiÄno poklapaju s kalendarskom godinom, uobiÄajeno se radi o godini dana, ali u sluÄaju kompleksnih sustava to može biti i znatno duže). Ciljevi i ocjene koji su subjektivni, nemjerljivi, nerelevantni a na koje se poneked nailazi unutar sustava upravljanja kvalitetom Äesto
su kontraproduktivni.
5. MijeÅ¡anje uloga internih resursa i vanjskih konzultanata, certifikacijskih kuća i tijela. Zbog ovog razloga u USA je izmeÄ‘u ostalog i donesen zakon Sarbanes-Oxley Äije odredbe onemogućuju da reviziju sustava vrÅ¡i ista kuća koja ima i savjetodavnu funkciju. U sluÄaju upravljanja informatikom, joÅ¡ je važnije inzistirati na tome da reviziju kvalitete upravljanja odreÄ‘enom funkcijom ne vrÅ¡i ona
instanca koja je odgovorna za rukovoÄ‘enje tom funkcijom, jer je u tom sluÄaju osoba koja vrÅ¡i reviziju u sukobu interesa poÅ¡to mora ocjenjivati efikasnost vlastitog rada. U hrvatskim uvjetima je ovo temeljni problem jer se zbog neshvaćanja metodoloÅ¡kog pristupa organizaciji informatike, informacijske sigurnosti i odnosa prema sustavima upravljanja kvalitetom Äesto ta funkcija koncentrira u jednoj toÄki.
6. Angažiranje loÅ¡ih ili neadekvatnih konzultanata za uvoÄ‘enje sustava upravljanja kvalitetom. Nažalost, Äak niti zvuÄna imena nisu garancija uspjeÅ¡no obavljenog posla. UvoÄ‘enje sustava upravljanja kvalitetom tek je poÄetna faza života takvog sustava u nekoj organizaciji, pri Äemu se kod funkcije informatike može govoriti o tome kako on nikada nije posve uveden jer je informatika inherentno podložna stalnim promjenama uslijed tehnoloÅ¡kog napretka, znatno viÅ¡e nego neke druge djelatnosti i poslovne funkcije u kojima su tehnoloÅ¡ki ciklusi i životni vijekovi procesa duži. Naposlijetku, i u tim tvrtkama rade ljudi koji imaju odreÄ‘ene subjektivne karakteristike, i one su pod pritiskom profitnih marži i Äesto zbog toga zapoÅ¡ljavaju ljude koji brzo dobiju certifikat i titulu a da zapravo nakon formalnog obrazovanja nemaju niti dana iskustva radeći u konkretnim poduzećima i u procesima za koje zapravo vrÅ¡e savjetovanje, pa i certifikaciju.
7. Sustav upravljanja kvalitetom iz niza razloga od strane operativne stratifikacije poduzeća percipiran je kao smetnja, a ne kao neÅ¡to Å¡to doista prati poslovne procese. JoÅ¡ gora je inaÄica ovog problema u kojemu sam vrh poduzeća, dakle ona instanca koja bi se doista trebala obvezati za postizanje ciljeva izvrsnosti i ciljeva sustava kvalitete, u potpunosti ignorira njegovo postojanje i ne pomaže funkcijama u poduzeću koje su zadužene za sustav upravljanja kvalitetom. Mnogim rukovoditeljima formalno obrazovanje prestaje u trenutku imenovanja i zato dolazi do pojave da poduzeća i organizacije ulažu u sustav upravljanja kvalitetom iz kojeg ne deriviraju nikakve koristi a da su za to zapravo sami krivi!
8. Cilj korporativnog upravljanja informatikom i sustavom kvalitete u biti je kontinuirani proces stvaranja straÅ¡ke tržiÅ¡ne prednosti koja se reflektira u ekonomskom smislu u izdaÅ¡nijim profitnim maržama. PoÄesto se ova Äinjenica u praksi ispuÅ¡ta iz vida.
9. Pri odluÄivanju o uvoÄ‘enju sustava upravljanja kvalitetom, a u okviru informacijske sigurnosti, sustavom upravljanja informacijskom sigurnošću, koristi se F-U-D strategija (strah-nesigurnost-sumnja), umjesto da konzultanti-ponuÄ‘aÄi jasno izlože kvantitativne pokazatelje i rizike neuvoÄ‘enja te potencijalne prednosti. S druge strane, same organizacije koje razmatraju uvoÄ‘enje nerado daju sve potrebne podatke konzultantima za izradu kvalitetnih ponuda.
10. Zaboravlja se važnost treninga i edukacije. Sustav upravljanja kvalitetom nužno se odnosi na realne procese a realne procese mogu poboljÅ¡ati i time posredno postići ciljeve upravljanja kvalitetom iskljuÄivo zaposleni specijalisti, vlasnici procesa i interni kadrovi. Konstantno educiranje kadrova je nužno, kako po pitanju konkretnih poslovnih procesa, tako i po pitanju sustava i temeljnih principa upravljanja kvalitetom.
- Dilbert o upravljanju kvalitetom