The world competitiveness scoreboard 2009

U članku “Top 10 disappointing technologies” izložen je vrlo zanimljiv osvrt na biometriju kao tehnologiju. Naime, godinama, praktično gotovo cijelo jedno desetljeće, povremeno se pojavljuje biometrijska tehnologija kao dio korisničkih sučelja. Poslovna linija prijenosnih računala ima čitače za otiske prstiju, kao i neka palmtop računala. Većina nas koji se krećemo u krugu korporativnih klijenata vidjeli smo čitače biometrijskih značajki na ulazima u osjetljive prostorije (otisak prsta, zjenica), a voditelji informacijskih sustava često bi potiho rekli da je to bila promašena investicija i da nisu u upotrebi nego se koriste obične swipe kartice. S druge strane, tvrtke koje pokušavaju prodati biometrijska rješenja širem krugu korisnika oglašavaju svoje proizvode kao vrlo funkcionalne i kao zadnju riječ tehnike u informacijskoj sigurnosti – nešto što pruža neporecivu jedinstvenu identifikaciju pristupa.

Gdje točno leži istina?

Honourable mention: Biometrics

“Iain Thomson: Biometrics was supposed to be the magic bullet that solved all our security needs. Look in any film where they are trying to be futuristic or high tech and you’ll see people getting their body scanned as a security measure.

However, the reality has proved less than we were promised. Fingerprint readers are in wide circulation but they are easily fooled these days with cheap materials, or by more direct means. Taiwanese robbers reportedly cut the finger of a man whose car had a fingerprint ignition, something that led scanner manufacturers to install a temperature sensor in future models to prevent a repeat.

Facial scanning was also touted as foolproof, and then quickly found to be anything but. Even DNA fingerprinting is now being questioned, either because the chemistry is defective or the lingering possibility that an individual’s DNA may not be unique. Hell, they still haven’t proved that fingerprints are even unique.

Maybe one day we’ll come up with the ultimate biometric solution but I have my doubts.

Shaun Nichols: One of the problems with biometrics is that people don’t really want it.

As much as we love movies about cyborgs and futuristic bio-scanning systems, few people are comfortable with actually allowing machines to analyse and classify us on that sort of level. While locks that require a palm or thumb print are emerging for high-security applications, the ‘big brother’ implications of taking the technology to the masses are too much for most of us.

As Iain mentioned, there are also some rather unpleasant ways to thwart such systems. Iain noted the finger incident in Taiwan, and anyone who bothered to sit through the film ‘Demolition Man’ remembers the, well, ‘creative’ way in which Wesley Snipes was able to get through the retinal scanning machine. If someone is determined to get into my place of work or residence, I’d rather they do so by picking the lock than by hacking off a body part.”

“When a meeting, or part thereof, is held under the Chatham House Rule, participants are free to use the information received, but neither the identity nor the affiliation of the speaker(s), nor that of any other participant, may be revealed”

Moj iskusniji i poštovani kolega mr. sc. Zdenko Adelsberger objavio je članak na portalu Kvalis kao profesionalni osvrt na članak “Mane ISO sustava upravljanja kvalitetom” objavljen na ovim stranicama. Članku se nema što dodati ili oduzeti, osim napomene da iz njega nedvojbeno progovaraju godine akumuliranog iskustva u branši upravljanja kvalitetom. Osobito naglašavam iskrene primjere navedene iz prakse.

Kratki video koji govori o tome što učiniti ukoliko ste žrtva krađe identiteta.

Temeljna zamjerka većini ISO sustava upravljanja kvalitetom je pretjerana egocentričnost – sve organizacije koje su prošle kroz proces ISO certifikacije znaju koliko resursa (novca i vremena) “gutaju” prije uvođenja i osobito nakon procesa certifikacije. Nadalje, vrlo često dolazi do pojave “pretjerane reguliranosti” gdje se čak i najbanalnije situacije i procesi pokušavaju podvesti pod formalne procedure, uključujući i one koje nemaju ama baš nikakav potencijalni ili realni mogući utjecaj na poslovni rezultat.

Većina ISO sustava upravljanja u sebi sadrži tvrdnju kako njihovo uvođenje povećava konkurentnost, profitabilnost i percepciju organizacije od strane okoline. No, da li je to baš tako? Na čemu se točno temelji ta izjava, sveprisutna u klauzulama većine ISO sustava upravljanja kvalitetom? Ovdje možete pročitati jedan vrlo zanimljivi članak u kojemu je objašnjeno na primjeru jednog izvedenog i dobro dokumentiranog istraživanja kako ISO 9001 certifikacija nije pokazala značajnije povećanje profitabilnosti u odnosu na konkurenciju branše koja nema taj certifikat, uz objašnjena ograničenja izvedenog istraživanja. Pritom ne treba zaboraviti kako neuvođenje sustava ISO certifikacije nije isto što i izostanak sustavnog rukovođenja poslovnim procesima i vođenje jasnog registra aktualnih procedura tamo gdje je to nužno i potrebno!

U svakom slučaju, ozbiljan rukovoditelj ili direktor uvijek će potražiti mišljenja s više strana a kada je uvođenje nekog ISO sustava u igri, ovakva istraživanja su valjan putokaz prema “drugoj strani medalje” koji treba uzeti u obzir pri odlučivanju.

The relationship between ISO 9000 and business performance: does registration really matter?

White, Margaret A.

Izdavač: “Journal of Managerial Issues” , 22 rujan 1999

Zanimljivo je i mišljenje, odnosno osobno iskustvo jednog managera o vrijednosti ISO 9001 certifikacije u njegovoj organizaciji.