U iskrenim razgovorima izmeÄ‘u CIO-a (kada nitko sa strane ne sluÅ¡a…) može se Äuti “prava istina” o tome na Å¡to liÄi rukovoditi informatiÄkom funkcijom u velikim organizacijama. Traže se projekti za koje se ne osiguravaju sredstva, organizacija ne shvaća uopće koja je pozicija informatike u poslovanju i koji su njeni ciljevi, ne postoji metrika kojom se mjeri uspjeÅ¡nost, informatika i vezane discipline (informacijska sigurnost, oporavak od katastrofe, kontinuitet poslovanja) Äesto se percipiraju iskljuÄivo kao troÅ¡ak a prava važnost se vidi samo po broju paniÄnih poziva kada i najmanja sitnica zakaže. U organizacijskom smislu, Äak i u tvrtkama koje su renomirane u svojim granama, vrlo Äesto vlada posvemaÅ¡nja konfuzija i posve je nejasno kome informatika odgovara. ÄŒesto se može vidjeti organizacijska bastardizacija i posvemaÅ¡nja konfuzija u okviru koje se informatika smjeÅ¡ta tamo gdje nekome tko o tome odluÄuje ad hoc padne na pamet, meÄ‘u opće službe, unutar službe upravljanja ljudskim resursima, u operativu ili raÄunovodstvo, odnosno controlling.
Informatika je jedna od mlaÄ‘ih poslovnih funkcija koja se pojaÄano razvila na naÅ¡im prostorima u zadnjih dvadeset do dvadeset i pet godina i možda je to jedan od razloga zbog kojih njena funkcija nikada nije u potpunosti razjaÅ¡njena niti postoje dobro implementirani opći obrasci koji bi informatiku smjeÅ¡tali na potrebni nivo organizacijske vidljivosti i važnosti.
Stihijsko i nestrukturirano upravljanja informatikom joÅ¡ viÅ¡e zaÄuÄ‘uje uzme li se u obzir Äinjenica kako metrike mjerenja uspjeÅ¡nosti ulaganja u informatiÄke projekte i informatiÄku funkciju postoje a mnogi istraživaÄi bavili su se modelima ustroja informatiÄke funkcije. Jedan od najpoznatijih i najraÅ¡irenijih je tzv. McFarlanov model strateÅ¡ke reÅ¡etke koji je danas de facto referentni model za odreÄ‘ivanje prikladnosti položaja informacijskog sustava. Taj je model prije nekoliko godina doraÄ‘en u skladu s eksponencijalnim razvojem informacijske te se uloga informatike u organizacijama može promatrati putem dvije temeljne strategije:
- Obrambena (reaktivna) informatiÄka funkcija – temeljni zadatak je omogućiti efikasnu i cjenovno opravdanu informatiÄko-komunikacijsku podrÅ¡ku temeljnim poslovnim procesima. Operativno koriÅ¡tenje sustava je daleko važnije od inovacija koje mogu utjecati na temeljnu strategiju poslovanja poduzeća. MeÄ‘utim, Äak i u ovom sluÄaju položaj informatiÄke funkcije je strateÅ¡ki, Å¡to se ogleda u sluÄaju ispada ili otežanog funkcioniranja pojedinog podsustava, kada kompanija može biti izložena znaÄajnim gubicima.
- Proaktivna (ofenzivna) informatiÄka funkcija – informatika se osim u operativne svrhe koristi i u strateÅ¡ke, kao oružje konkurentske prednosti. Informatika, koristeći svoje discipline, može poboljÅ¡ati konkurentsku poziciju poduzeća na tržiÅ¡tu, povećava posredno i direktno operativne marže i stvara nove vrijednosti i poboljÅ¡ava usluge i proizvode koji se nude na tržiÅ¡tu.
Nadogradnja ovakvog strateÅ¡kog razmatranja u biti je temeljna McFarlanova reÅ¡etka koja je predstavljena dvodimenzionalnim grafom. Na X osi grafa nalazi se procjena utjecaja informatiÄke funkcije na strategiju poduzeća dok se na Y osi grafa nalazi utjecaj informatike na operativno provoÄ‘enje poslovnih funkcija. Ovisno o procjeni postojećih parametara te poželjne uloge informatike u poslovanju, ovaj model strateÅ¡ke reÅ¡etke može poslužiti za adekvatno pozicioniranje informatiÄke funkcije unutar postojeće poslovne paradigme korporacije ili organizacije.
ÄŒetiri temeljna kvadranta u biti Äine Äetiri moguća temeljne strategije informatike: podržavajuća, reaktivna, proaktivna i strateÅ¡ka.
Danas u Hrvatskoj većina tvrtki ima bolje ili loÅ¡ije implementiranu informatiku koja je podržavajuća ili u najboljem sluÄaju reaktivna, dok izrazito mali broj tvrtki shvaća važnost informatike, te bi se moglo reći da je njena funkcija strateÅ¡ka. Radi se najÄešće o financijskim institucijama te onima iz tehnoloÅ¡kog i komunikacijskog sektora, dok  praktiÄno cjelokupna industrija (odnosno, u hrvatskim uvjetima, njeni ostaci) te turistiÄki sektor cjelokupnost vlastitih informatiÄkih sustava promatra u okviru troÅ¡ka i podržavanja procesa koji se smatraju temeljnima, bez stvarnog utjecaja na strategiju poslovanja.