Originalni članak objavljen u Večernjem listu, 13.0.2012. godine

Prošli tjedan već su se pojavili neki komentari činjenice kako je najavljeno penaliziranje vlasnika nekoliko Internet stranica na kojima su objavljeni popisi poreznih dužnika na način da je dodan filter za pretraživanje, npr. komentar Radoslava Dejanovića s portala monitor.hr . Takvi su komentari mahom dosta subjektivni, no neovisno o tome, začudno je nesnalaženje čelnika tijela kao što je Agencija za zaštitu osobnih podataka u ovako jednostavnoj situaciji a koja zasigurno spada u temeljnu domenu njihove nadležnosti.

Objava ovog popisa prema odgovarajućim kriterijima postala je zakonski dozvoljena po ishitrenoj promjeni Općeg poreznog zakona (NN 78/12), u primjeni od 21.07.2012. godine.

Pogledajmo što kaže Zakon o zaštiti osobnih podataka. U članku 7, podstavci 6 i 7 jasno stoji:

“Osobni podaci smiju se prikupljati i dalje obraÄ‘ivati isključivo:

…

– ako je obrada podataka nužna radi ispunjenja zadataka koji se izvrÅ¡avaju u javnom interesu ili u izvrÅ¡avanju javnih ovlasti  koje ima voditelj zbirke podataka ili treća strana kojoj se podaci dostavljaju

– ako je obrada podataka nužna u svrhu zakonitog interesa  voditelja zbirke osobnih podataka ili treće strane kojoj se podaci otkrivaju, osim kada prevladavaju interesi zaÅ¡tite temeljnih prava i sloboda ispitanika iz članka 1. stavka 2. ovoga Zakona, ili …

…”

Neki komentatori već su ispravno uočili kako je gotovo neobjaÅ¡njivo da podizvoÄ‘ač Porezne uprave nije dodao jednostavan filter i polje za pretraživanje, na Å¡to se svodi “inkriminirana” obrada podataka nekoliko Internet-poduzetnika, Å¡pekulirajući kako se razlog može kretati od temeljne nesposobnosti i neshvaćanja modernog odnosa vlasti i stanovniÅ¡tva kroz sustave e-vladanja (e-governance), pa sve do namjernog otežavanja obrade s nepoznatim ciljem, kad su svi podaci već jednom transparentno objavljeni.

No, ukoliko se prouči podstavak 7.,  uočit će se kako je doista zakonit interes javnosti lakÅ¡a obrada i pretraživanje podataka koje je javnosti, dakle trećoj strani, otkrila sama Porezna uprava! Tko god tvrdi suprotno, morat će dobro dokazati kako su prava onih čiji su podaci obraÄ‘eni i objavljeni, naruÅ¡ena na način da je – dodan filter za pretraživanje. Već ovaj stavak je dovoljan za dokazivanje legalnosti postupaka onih koji su javno objavljene podatke preuzeli i iznova objavili – bez promjene – a samo uz dodavanje filtera i polja za pretraživanje.

Na stranicama http://duznici.porezna-uprava.hr/ na kojiima je objavljen “službeni” i “nepretraživi” popis poreznih dužnika nigdje nije istaknuto kako se podaci ne smiju dalje koristiti, ili da su samo za osobnu uporabu, kako je npr. uobičajeno kod nekih podataka organizacija poput FINA-e ili SKDD. Nema prihvata Općih uvjeta, niti se traži registracija korisnika. Navodi se samo znakom zaÅ¡tite autorskih prava kako je frontend baze podataka proizvod jednog poduzeća, a po lakoći s kojom su svi podaci preuzeti jasno je kako je to poduzeće propustilo podatke zaÅ¡tititi od preuzimanja, iz čega bi se implicitno moglo pročitati kako su ti podaci javno dostupni u svojoj cijelosti i samim time raspoloživi javnosti na dalje koriÅ¡tenje – budući da je već desetljećima pravilo da se u protivnom baze podataka zaÅ¡tićuju od mogućnosti preuzimanja u cijelosti. Nije analizirana niti činjenica kako je popis “zamrznut” na jedan datum u proÅ¡losti sto govori o očitoj nemogućnosti da se objavljuje svježi popis dužnika u realnom vremenu ili makar po dnevnoj transakcijskoj obradi, Å¡to pak baca sjenu na vjerodostojnost takvih informacija (iako je naveden datum na koji popis vrijedi, a to je trenutačno 24.07., od tog datuma je proÅ¡lo gotovo 3 tjedna i na njemu se joÅ¡ nalaze imena ljudi koji su u meÄ‘uvremenu svoj dug podmirili – stoga se doista postavlja i pitanje svrhe takvog popisa).

Na kraju krajeva, s nevjerojatnim graniči postupak u kojemu se javno objavljuju podaci, a onda se njihova dalja obrada pokuÅ¡ava kazniti? Deseci novina i portala “obradili” su podatke na način da su objavili najveće dužnike po odgovarajućim kriterijima, jesu li i oni u prekrÅ¡aju, prema miÅ¡ljenju Agencije? Obrada tih podataka u tablicama u pratećoj grafičkoj obradi teksta u novinama ili na Internet portalima zasigurno je – naknadna i nedozvoljena obrada podataka?!?

Ako su neki zakoni arhaični i nespojivi s modernom praksom, treba ih mijenjati. Ako se mogao mijenjati Opći porezni zakon kako bi se javno objavile tisuće podataka koji su do jučer bili zabranjeni za objavljivanje, može se mijenjati i Zakon o zaštiti osobnih podataka, ukoliko je neadekvatan, a slučajevi poput ovoga definitivno na njega bacaju sjenu.

Nažalost, iako smo u 2012. godini, cijela ova situacija jasno oslikava zbrku koja kod nas postoji po pitanju odnosa javne uprave, informacijske sigurnosti te zaštite podataka i informacija, a pomalo i kvalitete pružene javne usluge, odnosno informacije.