Ovih dana novine su prepune Älanaka koji analiziraju najnoviji “skandal” koji je nastao zbog provjere kandidata za zapoÅ¡ljavanje i zaposlenika jedne hrvatske tvrtke.
No, o tome ponešto kaže i norma ISO 27001:2005 koja u svom aneksu A donosi kontrole koje se odnose na provjeru pri zapošljavanju.
Unutar kontrola sigurnosti koje se odnose na osoblje, kontrola A8.1.2 (provjera kandidata pri zapoÅ¡ljavanju) definira da (slobodni prijevod) “provjera kandidata za zapoÅ¡ljavanje, podugovaraÄa i korisnika trećih strana mora biti izvrÅ¡ena u sukladnosti sa važećim zakonima i etikom, te treba prema važećim poslovnim zahtjevima vrÅ¡iti klasifikaciju takvih informacija i mogućih rizika po njih”.
Kada bih uopće smio komentirati normu koja u profesionalnim krugovima posloviÄno uživa status religiozne dogme – rekao bih da je Äudno kako se u normi spominje etika kao u praksi vrlo rastezljiv pojam. Naime, etika kao filozofska disciplina bavi se pitanjima morala i moralnosti, pitanjima temeljne semantiÄke i ontoloÅ¡ke prirode moralnosti, odreÄ‘ivanjem moralnih vrijednosti, dostizanjem moralnosti rezultata akcija u odgovarajućim okolnostima te opisivanjem moralnih vrijednosti kojih se ljudi (i korporacije!) u praksi pridržavaju.
Korporacije su prema definiciji pravni entiteti koji su odvojeni od fiziÄkih osoba koje ih osnivaju ili u Äijem se nalaze vlasniÅ¡tvu te postoje kao posljedica korporativnog zakona koji u pravnom sustavu odreÄ‘ene države regulira njihovo postojanje. Iako korporacije nisu fiziÄke osobe, one u pravilu imaju prava i odgovornosti poput ljudi. Velika razlika izmeÄ‘u korporacije i fiziÄke osobe je u tome Å¡to život fiziÄke osobe prestaje smrću dok postojanje korporacije prestaje nesolventnošću. Iz tog razloga, novac i profit krv su i pokretaÄ korporacija koji Äesto nadilazi moralne dvojbe korporativne kulture.
JoÅ¡ Adam Smith rekao je u svom kapitalnom djelu, “Bogatstvo naroda”, da u sluÄaju odvajanja vlasniÅ¡tva od upravljanja Å¡to je temeljni postulat postojanja korporacija, rukovodstvo će s vremenom nužno zapostavljati interes vlasnika Å¡to će izazvati dihotomiju u postojanju sustava i korporativnu disfunkciju.
Bez daljeg Å¡irenja teze i antiglobalistiÄkih konotacija, jasno je kako korporacije imaju svoje vlastite interese koji su moralni toliko koliko korporacijama odgovara, sukladnost sa zakonima isto je temeljena primarno na pažljivom vaganju omjera interesa i potencijalne Å¡tete. I u ovom, zadnjem primjeru, doÅ¡lo je do finog plesa po žici koja odreÄ‘uje granicu zakonitog i nezakonitog, moralnog i nemoralnog. ÄŒak i zakonski propisi u većini zemalja nisu posve jasni po pitanju privatnosti zaposlenika a tek nedavno u Republici Hrvatskoj donesen je zakonski propis koji ureÄ‘uje ovu problematiku te npr. rad privatnih detektiva.
Okvirno govoreći, u ovom trenutku svijet ne ide ka ostvarenju liberalnog pogleda na svijet i Å¡irenju ljudskih sloboda nego njihovom ograniÄenju i konstrikciji. Obrazac korporativnog ponaÅ¡anja pri zapoÅ¡ljavanju koji je danas možda zaÄudio hrvatsku javnost, za deset godina moglo bi postati uobiÄajeni operativni postupak implementiran jednom macro naredbom unutar integralnog informacijskog sustava.