Ovih dana novine su prepune članaka koji analiziraju najnoviji “skandal” koji je nastao zbog provjere kandidata za zapoÅ¡ljavanje i zaposlenika jedne hrvatske tvrtke.

No, o tome ponešto kaže i norma ISO 27001:2005 koja u svom aneksu A donosi kontrole koje se odnose na provjeru pri zapošljavanju.

Unutar kontrola sigurnosti koje se odnose na osoblje, kontrola A8.1.2 (provjera kandidata pri zapoÅ¡ljavanju) definira da (slobodni prijevod) “provjera kandidata za zapoÅ¡ljavanje, podugovarača i korisnika trećih strana mora biti izvrÅ¡ena u sukladnosti sa važećim zakonima i etikom, te treba prema važećim poslovnim zahtjevima vrÅ¡iti klasifikaciju takvih informacija i mogućih rizika po njih”.

Kada bih uopće smio komentirati normu koja u profesionalnim krugovima poslovično uživa status religiozne dogme – rekao bih da je čudno kako se u normi spominje etika kao u praksi vrlo rastezljiv pojam. Naime, etika kao filozofska disciplina bavi se pitanjima morala i moralnosti, pitanjima temeljne semantičke i ontoloÅ¡ke prirode moralnosti, odreÄ‘ivanjem moralnih vrijednosti, dostizanjem moralnosti rezultata akcija u odgovarajućim okolnostima te opisivanjem moralnih vrijednosti kojih se ljudi (i korporacije!) u praksi pridržavaju.

Korporacije su prema definiciji pravni entiteti koji su odvojeni od fizičkih osoba koje ih osnivaju ili u čijem se nalaze vlasništvu te postoje kao posljedica korporativnog zakona koji u pravnom sustavu određene države regulira njihovo postojanje. Iako korporacije nisu fizičke osobe, one u pravilu imaju prava i odgovornosti poput ljudi. Velika razlika između korporacije i fizičke osobe je u tome što život fizičke osobe prestaje smrću dok postojanje korporacije prestaje nesolventnošću. Iz tog razloga, novac i profit krv su i pokretač korporacija koji često nadilazi moralne dvojbe korporativne kulture.

JoÅ¡ Adam Smith rekao je u svom kapitalnom djelu, “Bogatstvo naroda”, da u slučaju odvajanja vlasniÅ¡tva od upravljanja Å¡to je temeljni postulat postojanja korporacija, rukovodstvo će s vremenom nužno zapostavljati interes vlasnika Å¡to će izazvati dihotomiju u postojanju sustava i korporativnu disfunkciju.

Bez daljeg širenja teze i antiglobalističkih konotacija, jasno je kako korporacije imaju svoje vlastite interese koji su moralni toliko koliko korporacijama odgovara, sukladnost sa zakonima isto je temeljena primarno na pažljivom vaganju omjera interesa i potencijalne štete. I u ovom, zadnjem primjeru, došlo je do finog plesa po žici koja određuje granicu zakonitog i nezakonitog, moralnog i nemoralnog. Čak i zakonski propisi u većini zemalja nisu posve jasni po pitanju privatnosti zaposlenika a tek nedavno u Republici Hrvatskoj donesen je zakonski propis koji uređuje ovu problematiku te npr. rad privatnih detektiva.

Okvirno govoreći, u ovom trenutku svijet ne ide ka ostvarenju liberalnog pogleda na svijet i širenju ljudskih sloboda nego njihovom ograničenju i konstrikciji. Obrazac korporativnog ponašanja pri zapošljavanju koji je danas možda začudio hrvatsku javnost, za deset godina moglo bi postati uobičajeni operativni postupak implementiran jednom macro naredbom unutar integralnog informacijskog sustava.