Ponekad se kod nas u struÄnim krugovima mogu Äuti izjave kako je ovaj ili onaj forenziÄki program “sudski priznat”, “gotovo sudski priznat”, “faktiÄki standard” i sliÄno.
Razotkrijmo ovaj mit. U Republici Hrvatskoj ne postoji raÄunalni program koji bi bio “priznat” per se, niti raÄunalni program Äiji se rezultat koriÅ¡tenja bespogovorno prihvaća u sudskim procesima kao Äinjenica. Vansudska vjeÅ¡taÄenja i vjeÅ¡taÄenja temelje se na primjeni vrhunskih i dokazanih metoda struke te posredno, ali u osnovi – na znanstvenoj metodi.
Stoga sud poziva svjedoka suda – vjeÅ¡taka, fiziÄku ili pravnu osobu koja na definiranu okolnost vjeÅ¡taÄenja daje svoj nalaz i miÅ¡ljenje, a koja raspolaže struÄnim znanjima kojima sud ne raspolaže.
KoriÅ¡tenje specijaliziranih raÄunalnih programa tijekom izrade nalaza i miÅ¡ljenja, predstavlja takvo znanje.
VjeÅ¡taÄenje koje je uÄinjeno u skladu sa pravilima struke, koje je koherentno, dokumentirano i može se reproducirati predstavlja dokaz kojemu će sud pokloniti (ili odbiti dati!) svoju vjeru – pritom je posve svejedno koristi li vjeÅ¡tak naredbe operativnog sustava da bi doÅ¡ao do materijala na kojemu temelji nalaz ili miÅ¡ljenje, softver otvorenog koda ili skupe komercijalne pakete.