(preuzeto u cijelosti s portala rep.hr 16.11.2011. godine)

Skupina koja se predstavlja kao Anonymous Croatia najavila je napad na web stranice HDZ-a 19. studenog, a po nekim tragovima može se naslutiti kako iza svega stoji Pernarov Savez za promjene.

Anonymous Croatia na svojim Facebook stranicama objavio je kako planira DDoS napad na HDZ, a na blogu TeslaSec objavio je i upute za sve one koji osobno žele sudjelovati u napadu. Najavu napada prenijeli su i vodeći hrvatski portali.

Nije jasno tko stoji iza svjetske skupine koja se predstavlja kao Anonymous, ni je li za različite akcije u svijetu uvijek odgovorna ista skupina, no lako se može naslutiti kako hrvatska skupina tek koristi njihovo ime. ÄŒinjenica da je autor Facebook stranice Anonymous Croatia postavio anketu s pitanjem “Å ta mislite koja stranka radi za dobrobit ljudi, a ne za svoj osobni interes”, pri čemu je najviÅ¡e članova stranice odgovorilo sa “SP – Savez za promjene” sugerira da iza stranice, pa tako i cijele akcije stoji Pernarov Savez za promjene, tim viÅ¡e Å¡to su drugi ponuÄ‘eni odgovori bili samo “Anonymous” i “Anarchy”.

Sami video s najavom napada objavljen je na YouTubeu na engleskom jeziku, a u njemu se napad na HDZ obrazlaže kaznom zbog korupcije i izdaje.

Aksentijević: DDoS napad ima elemente kaznenog djela

Sudskog vještaka za informatiku i telekomunikacije Sašu Aksentijevića upitali smo nekoliko pitanja vezanih uz kažnjivost ovakvih napada prema hrvatskim zakonima.
Je li organizacija i/ili izvršenje DDoS (ili drugog sličnog) napada na neku stranicu u Hrvatskoj nekakva vrsta prekršajnog ili kaznenog djela?

Sudovi bi u slučaju DDoS napada zasigurno po više osnova mogli pronaći elemente prekršajnog i kaznenog djela, čak i ako nije počinjena mjerljiva materijalna šteta žrtvi. Vijeće Europe donijelo je još 2001. godine Konvenciju o kibernetičkom kriminalu koja je nastupila na snagu od 1. srpnja 2004 godine. Republika Hrvatska je potpisnica te Konvencije te se uskladila s istom donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama kaznenog zakona koji je stupio na snagu 1. listopada 2004. godine, što znači da je zakonodavac vrlo brzo reagirao na pojavu novog oblika kaznenog djela. Članak 223. stavak 2 i 3 se mogu protumačiti u smislu direktne usmjerenosti ka kaznenim djelima poput DDoS. Zanimljivo je kako su prva medijski popraćena višednevna ometanja dostupnosti Web stranica u Hrvatskoj bila upravo tijekom napada na HT poslužitelje tijekom 2001. godine.

Kako se takva vrsta napada dokazuje u slučaju eventualne tužbe?

U slučaju eventualne tužbe potrebno je dokazati da je izvor napad u određenoj točki ili točkama i izolirati dokaze koji se u slučaju DDoS-a uglavnom svode na niz dnevnika (logova) poslužitelja i mrežnih uređaja, a koji mogu nepobitno dokazati tko je izvor napada. Dokazati izvor ove vrste napada ukoliko su pomno i inteligentno vođeni vrlo je teško a gotovo nemoguće na razini izoliranih nacionalnih sustava računalnih mreža a pokretača napada još teže zato što su sami izvršitelji napada često uključeni mimo svog znanja. Istrage koje se tiču DDoS napada su u pravilu međunarodne istrage a u njih su na razini koordinacije uključene državne institucije te državne tajne službe.

Je li u Hrvatskoj bilo sudskih parnica takve vrste proteklih godina?

Zbog kompleksnosti dokaznog postupka u pravilu parnica ove vrste u Hrvatskoj nema u smislu veće zastupljenosti, no često se pojavljuju slučajevi u čijem se rješavanju i izradi vještačenja koristi slična metodologija koja bi bila korištena u vještačenju DDoS napada, samo u manjem opsegu i u druge svrhe.

(preneseno u cijelosti s Internet stranica Novog lista, 10.10.2011. godine)

HT, banke ili knjižnice nisu korisnici OIB-a, ne mogu ga tražiti od građana niti njime uvjetovati pružanje usluge na koju su obvezani ugovorom, pojašnjava Agencija za zaštitu osobnih podataka

ZAGREB – »Prije nekoliko dana otišla sam učlaniti se u knjižnicu, i nisam to mogla jer su tražili i OIB, koji im nisam htjela dati, a dan kasnije sam u T-comu htjela zamijeniti nagradne bodove, dobivene urednim podmirivanjem računa, za besplatne minute telefoniranja, no rekli su mi da je to tehnički neizvedivo zato što im još uvijek nisam dostavila OIB, makar im OIB nisam niti dužna dati«, požalila se našem listu jedna zagrebačka čitateljica.

Provjerili smo i sami – u T-comovom centru su na temelju podataka iz osobne iskaznice uredno ušli u račun korisnika i nagradne bodove zamijenili za pogodnosti u telefoniranju, na što su se obavezali i ugovorom s korisnikom, a kad su primjetili da im OIB nije dostavljen, bez pitanja su ga, pomoću broja osobne iskaznice, doznali na internetu i ubacili u svoj sustav.

Tek na našu zamjerku da ga bez privole korisnika ne smiju koristiti, izbrisali su ga iz evidencije, napominjući kako sami ionako mogu matične brojeve koje imaju, »pretvoriti« u OIB-ove.
Zakon je jasan

OIB im je nužan za identifikaciju korisnika, zaključuju u HT-u. Njihovim općim uvjetima poslovanja propisano je da im je korisnik obvezan pružiti podatke koje »HT smatra nužnima za zasnivanje pretplatničkog odnosa«. U protivnom, vele, imaju pravo odbiti zahtjev za uslugu.
Tuđi računi na naplati

Kako se neslužbeno može čuti i u samoj Agenciji za zaštitu osobnih podataka, kad bi inzistirali na tome da OIB traže samo oni koji zakonski to smiju, nastao bi potpuni kaos, jer ga traže i koriste svi, a kaos se pak događa onima koji ga neovlaštenim korisnicima – ne dostavljaju.

Agenciji za zaštitu osobnih podataka javlja se, kažu, nemali broj građana koji OIB, zato što zakon tako kaže, nisu dostavili bankama ili privatnim kompanijama, pa im na naplatu stižu tuđi računi, ili na račun u banci ne sjeda plaća koju su zaslužili.

Po Zakonu o OIB-u, knjižnica, HT ili banke, bilo koje privatno poduzeće, bez javnih ovlasti, međutim, nisu korisnici OIB-a, i ne mogu ga tražiti od građana, a pogotovo ne mogu OIB-om uvjetovati pružanje usluge, na koju su se obavezali ugovorom. OIB, istina, nije tajan broj, već nasumce odabranih deset znamenki, i još jedna, tzv. »kontrolna«, no zakon jasno kaže tko ga od građana smije tražiti, a tko ne, i u pravu su svi oni koji ga ne žele dati tvrtkama koje zakonski nisu korisnici OIB-a.

Obveznici OIB-a, kaže zakon, sve su fizičke i pravne osobe kojima je OIB dodijeljen, korisnici istog broja su pak, redom, državna tijela, jedinice lokalne i regionalne samouprave te pravne osobe s javnim ovlastima.
Jedanaest brojeva

Smije li HT osobnim brojem uvjetovati uslugu, iz Hrvatske agencije za poštu i elektroničke komunikacije (HAKOM) odgovaraju kako operatori moraju pretplatnicima pružiti svoje usluge sukladno Zakonu o elektroničkim komunikacijama. Operator se, napominju, mora pridržavati uobičajenih postupaka za provjeru identiteta pretplatnika usluga, poštujući Zakon o zaštiti osobnih podataka i Zakon o OIB-u, za čije tumačenje oni, napominju, nisu nadležni.

Jesu, zato, u Agenciji za zaštitu osobnih podataka, iz koje odgovaraju kako HT nije državno tijelo, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave niti pravna osoba s javnim ovlastima te nije utvrđen kao korisnik OIB-a. »Prikupljanje i korištenje OIB-a potrošača, u konkretnom slučaju od strane HT-a, koje nije utemeljeno na privoli ispitanika, nije sukladno zakonskom okviru zaštite osobnih podataka«, odgovara Agencija.

Uvođenje 11-znamenkastog broja za sve građane i poduzeća država je platila 110 milijuna kuna, da bi sada oni, koji nisu zakonski korisnici, OIB od građana ipak tražili, dok istovremeno OIB ne koristi svojoj pravoj svrsi – da porezna uprava, primjerice, ima uvid u gruntovnice, općenito u pravo imovinsko stanje pojedinca, ili da, recimo, HEP, koji jest ovlašteni korisnik, u slučaju uvođenja beneficije jeftinije struje za siromašne, vidi tko je uistinu siromašan, a tko nije.

(preneseno u cijelosti s portala rep.hr, dana 06.09.2011.)

Autor: rep.hr

Američki servis Getty Images proteklih je mjeseci poslao niz opomena hrvatskim web stranicama koje su bez dozvole istaknule cijele ili izmijenjene fotografije iz njihove baze.

Prema našim informacijama, opomene pred tužbe šalje odvjetnik Danilo Gregović u ime tvrtke Guliver images koja inače zastupa Getty images u Hrvatskoj, te vlasnicima portala koji su nedopušteno objavili Gettyjeve fotografije nudi izbor: uplata novčanog iznosa ili kaznena prijava koja može rezultirati i zatvorskom kaznom.

Od portala se traže tisuće kuna

S obzirom da se radi o povredi autorskog prava, ova akcija je sasvim opravdana i razumljiva, no osim što predstavlja prilično iznenađenje na hrvatskom djelomično uređenom tržištu zbunjuju i visine iznosa koji se traže u ime odustajanja od tužbe.

Prema našim izvorima, iznosi koji su se tražili najčešće su bili između 5000 i 7000 kuna, što se čini prilično visokim s obzirom da se znalo raditi i o jako malim (nekada i do neprepoznatljivosti izmijenjenim) fotografijama na stranicama koje nekada nisu bile komercijalne i posjećene.

Moguće cjenjkanje s odvjetnikom

Primjer s Kvarnerskog pikado foruma otkriva kako je s Guliverovim odvjetnikom moguće i pregovarati, pa je 5000 kuna iz opomene zbog neovlaÅ¡tenog kopiranja fotografije limuna dimenzija 100×91 piksela navodno spuÅ¡teno na 1440 kuna.

Account managerica Guliver imagesa Mirela Pammer Glavan nije htjela ništa komentirati za rep.hr, uz obrazloženje da bi to trebao direktor koji se trenutno nalazi u inozemstvu, dok smo odvjetniku Gregoviću poslali mail te ćemo objaviti odgovor ukoliko ga dobijemo. Prema podacima s Wikipedije i iz medija, radi se o odvjetniku među čijim klijentima je bio i Goran Višnjić, a obnašao je i funkcije poput zamjenika okružnoj javnog tužitelja u Zagrebu i šefa kabineta prvog hrvatskog ministra vanjskih poslova.

Koliko se može saznati pretraživanjem Interneta, veći portali plaćaju korištenje servisa poput Getty imagesa, no jedan čitatelj uputio nas je na sljedeći link koji pokazuje da i kod velikih portala zna biti apsurdnih situacija.

Getty fotografije pronalazi softverom PicScout

Zaštićene fotografije na Internetu Getty pronalazi zahvaljujući uslugama svoje izraelske tvrtke PicScout koja nudi uslugu ImageTracker i postavlja kod u fotografije zahvaljujući kojem je zaštićenu fotografiju moguće pronaći čak i nakon što je ona izmijenjena do neprepoznatljivosti.

U cijelosti preneseno s portala Index.HR (30.07.2011.)

ODBOR američkog Kongresa danas je izglasao zakon prema kojem se internet provajderi obvezuju da godinu dana čuvaju podatke i zapise svojih korisnika, za slučaj da ih policija naknadno želi pregledati.

Nadglasavanje od 19 prema 10 označilo je pobjedu konzervativnih republikanaca, koji su zadržavanje podataka učinili svojom prvom tehnološkom inicijativom od jesenskih izbora, ali i ministarstva pravosuđa koje je potajno lobiralo za donošenje novih mjera.

Neki članovi odbora tvrde kako je zakon promijenjen u zadnji čas, pa sad obvezuje komercijalne internet provajdere da čuvaju imena korisnika, njihove adrese, telefonske brojeve, brojeve kreditnih kartica i bankovnih računa, te privremeno dodijeljene IP adrese. S 16 glasova naprama sedam, panel je odbacio amandman koji bi zahtijevao samo pohranjivanje IP adresa, piše CNET.

Zakon nema smisla, jer ga kriminalci mogu lako zaobići

“To predstavlja banku podataka o svakom digitalnom postupku svakog Amerikanca, uz pomoć koje se može saznati mjesto logiranja svakog graÄ‘anina na internet”, kazala je demokratkinja Zoe Lofgren, koja je predvodila oporbu zakonu. TakoÄ‘er je napomenula da ove mjere u policijskom smislu ne znače niÅ¡ta, jer “kriminalci mogu na bilo kojem javnom mjestu ići na internet, poput knjižnica ili Starbucks kafića, a zakon obvezuje samo komercijlne provajdere”. “S druge strane, bilježit će se aktivnosti onih Amerikanaca koji poÅ¡tuju zakon”, kazala je.

Valja uzeti u obzir i kako su se zagovaratelji zakona poslužil i jednim trikom kako bi osigurali potporu zakonu. Naime, zakon je u neslužbeno označen i nazvan “Zakon o zaÅ¡titi djece od internet pornografije”.

(preneseno u cijelosti s bloga toco1980foto.blog.hr., 25.06.2011.)

Ponavljanje gradiva

Prije ljetne stanke i godišnjih odmora, malo ponavljanja gradiva o tome što je dozvoljeno, a što nije, po pitanju fotografiranja:

1. Dozvoljeno je snimanje bilo koga i bilo čega što se nalazi na javnoj površini (kao što su ulice, trgovi, parkovi, plaže isl.), ukoliko ne postoji vidljivo istaknut znak zabrane ili neki zakon koji to izričito zabranjuje

2. U privatnim objektima s javnom namjenom (tzv. zatvorenim javnim prostorima) smatra se da je fotografiranje dozvoljeno; vlasnik prostora ga može zabraniti, ali u tom slučaju na ulazu mora biti jasno istaknut znak zabrane. (npr. trgovački centri, dućani, kafići, restorani, banke isl.) a ta zabrana mora jednako vrijediti za sve bez obzira na vrstu fotoaparata ili kamere.

3. Vlasnik ili upravitelj nekog terena ili objekta može zabraniti snimanje NA svojem terenu ili U objektu, ali ne može zabraniti snimanje svojeg terena ili objekta sa javne površine.

4. Svatko može biti fotografiran i bez dozvole kada se nalazi na javnom mjestu, osim ako se ne nalazi u situaciji koja podrazumjeva odreÄ‘enu dozu privatnosti (tj. kada su izloženi “privatni” dijelovi tijela, kao npr. kod obavljanja nužde, dojenja djece isl.)

5. Unatoč uobičajenim zabludama, dozvoljeno je snimati:

• prometne i druge nesreće, požare, krÅ¡enje zakona
• djecu, slavne osobe, policajce i druge službene osobe
• mostove, pruge, tunele i ostalu trasnportnu infrakstrukturu
• stambene i komercijalne zgrade, industrijska postrojenja
• mjesta koja su pod video nadzorom

6. Sigurnost je rijetko kad valjan i opravdan razlog za ograničavanje fotografije; fotografiranje s javne površine ne može ugroziti poslovne tajne, niti je samo po sebi protuzakonita ili teroristička aktivnost.

7. Privatne osobe i zaštitari imaju pravo zadržati osobe do dolaska policije samo u situacijama kada se osnovano sumnja da je počinjeno neko kazneno djelo. Bilo kakvo drugo zadržavanje je protuzakonito i podlježe zakonskim sankcijama.

8. Prijetnje nasiljem i nanošenjem ozlijeda zbog fotografiranja, kao i fizički napad, otimanje ili oštećenje opreme su kaznena djela.

9. Na javnoj površni jedino policija ima ovlasti tražiti identifikacijske isprave.

10. Privatne osobe i zaštitari nemaju pravo oduzimanja opreme, memorijskih kartica ili filmova. Policija za oduzimanje predmeta mora imati sudski nalog, te za svaki oduzeti predmet izdati potvrdu. Nitko nema pravo zahtjevati brisanje fotografija ili uništavanje filma.

Panika na sudu: Analizu Šprajcova Dnevnika izradio je lažni vještak Dario Štolba

Sambolec/CROPIX

Autor: Drago Hedl

Objavljeno: prije 3 h i 30 min

Lažni sudski vještak može se usporediti sa sucem bez pravosudnog ispita

OSIJEK – Dario Å tolba, koji je zbog rečenice od 35 riječi po nalogu Općinskog suda u Osijeku vjeÅ¡tačio cijeli Dnevnik Hrvatske televizije od 8. svibnja proÅ¡le godine koji je vodio Zoran Å prajc (o čemu je Jutarnji nedavno pisao) i to naplatio 24.060 kuna, uopće nije na popisu sudskih vjeÅ¡taka!

Posao života: Dobio 687,43 kune za svaku analiziranu riječ

Štolbe nema među 1647 sudskih vještaka na službenom popisu Hrvatskog društva sudskih vještaka. U Županijskom sudu u Osijeku i na osječkom Trgovačkom sudu, koji su Štolbu mogli imenovati sudskim vještakom, potvrđeno ja da ta dva suda to nikada nisu učinila. Štoviše, Jutarnjem je listu u tajništvu Županijskog suda u Osijeku rečeno da je Štolba odbijen kada se javio za sudskog vještaka jer nije zadovoljavao uvjete.

Unatoč tome Štolba je više puta posljednjih mjeseci kao vještak za informatiku vještačio u raznim sudskim predmetima, uključujući i spomenuti kada je potpuno nepotrebno, zbog samo jedne sporne rečenice koja je bila predmet sudske tužbe, načinio transkript Dnevnika na 159 stranica u čak šest primjeraka!

“To što na sudu vještači osoba koja nije sudski vještak gotovo je isto kao da sudi sudac bez položenog pravosudnog ispita”, rekao je neslužbeno jedan osječki sudac. Punih tjedan dana Jutarnji list nije uspio dobiti odgovor na pitanje kako je bilo moguće da se Štolba uopće pojavi na sudu kao vještak, tim više što na popisu vještaka Županijskog suda u Osijeku postoje vještaci za informatiku kao i vještak za prepoznavanje originalnosti i identifikaciju audiovizualnih djela. U Hrvatskoj takvih je vještaka na desetke, među njima i onih s doktorskim titulama.

Iz Županijskog suda u Osijeku, s potpisom predsjednika Nine Ljubojevića, Jutarnjem je odgovoreno kako se o razlozima angažiranja Å tolbe valja raspitati u Općinskom sudu. “U svezi VaÅ¡eg zadnjeg upita o vjeÅ¡tačenju osobe koja nije stalni sudski vjeÅ¡tak i razloga njegovog angažiranja, morate se obratiti Općinskom sudu u Osijeku”, stoji u tom odgovoru.

Glasnogovornik Općinskog suda Ivan Vulić rekao je pak kako je Štolba angažiran jer je i ranije sudjelovao u nekim istražnim postupcima na Županijskom sudu u Osijeku.

Å tolbina Å¡utnja

Pokušaj da odgovor dobijemo od Štolbe također je ostao neuspješan. U tri dana, koliko smo ga pokušavali kontaktirati, pravdajući se obvezama, nije našao vremena kako bi objasnio na koji je način iako ga nema na popisu ipak vještačio na sudu. Vjeran Blažeković, pravosudni inspektor u Ministarstvu pravosuđa, rekao je za Jutarnji da se drugi vještaci, osim onih na popisu, mogu odrediti samo ako postoji opasnost od odgode, ako su stalni vještaci spriječeni ili ako to zahtijevaju druge okolnosti.

(preneseno u cijelosti s portala Jutarnjeg lista)

Iako je ovaj člančić napisan tendenciozno i povrÅ¡no (ne radi se o županijama, ne radi se osobi za čuvanje tajnih podataka…) pohvalno je da je hrvatska vlast niti tri godine od donoÅ¡enja relevantnog zakona odlučila neÅ¡to napraviti po tom pitanju…

Županije moraju zaposliti čovjeka za čuvanje tajnih podataka. Još se ne zna što će ta osoba raditi!

Svi koji će imati pristup tajnim podaicma moraju proći sigurnosnu provjeru

ZAGREB, SISAK – Uz postojećih 14, Marina Lovrić-Merzel, sisačko-moslavačka županica, mora imenovati i 15. savjetnika – za informacijsku sigurnost i koordiniranje obrambenih priprema, ali to sada od nje hitno traži Petar MiÅ¡ević, predstojnik Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost. Županici joÅ¡ nije jasno Å¡to bi taj savjetnik zapravo trebao raditi.

– U Vladi kažu da imenujemo savjetnika i osiguramo novac za njegovu plaću, a Å¡to će on raditi, Vlada će nam reći kada ga zaposlimo – rekla je županica Lovrić-Merzel.

Iako postoji zabrana zapošljavanja u državnim službama, mjesto novih savjetnika obveza je još od kraja kolovoza 2008.. Tim pravilnikom propisano je da svaka županija mora imati savjetnika za informacijsku sigurnost, a oni koji imaju pristup tajnim podacima, moraju imati odgovarajuće certifikate. Oni koji imaju pristup tim podacima, moraju proći sigurnosnu provjeru.

Ranko Ostojić, predsjednik Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, rekao je da su te odredbe dio NATO-ovih standarda. Županici je Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost već je dvaput pisao da imenuje savjetnika za informacijsku sigurnost.

(preuzeto u cijelosti s Jutarnjeg lista)

U Hrvatskoj nema jasnog zakona koji bi odredio gdje je granica privatnosti za mail, Facebook ili SMS

ZAGREB – Zahvaljujujući novim tehnologijama preljub je nadohvat maila i puno je lakÅ¡e nekoga prevariti samo jednim klikom na miÅ¡a, nego Å¡to je nekada bilo trčati u telefonsku govornicu i dogovarati ljubavni sastanak. Upravo se takvom metodom poslužila Amerikanka Clara Walker iz Michigana koja je preko svog Gmaila održavala ljubavnu vezu. Njen suprug Leon Walker otvorio je njen mail i otkrio kako ga vara s bivÅ¡im suprugom.

Clari je Leon bio treći suprug, a varala ga je s prethodnim, koji je jednom bio uhićen jer ju je prebio pred njenim sinom iz prvog braka. Leon je e-mailove predao njenom prvom suprugu uz obrazloženje kako je zabrinut za dobrobit djeteta. Otac je zatražio skrbništvo nad svojim sinom. Clara se međutim osvetila i tužila Leona za narušavanje privatnosti. Tužiteljica je navela kako je Leon prekršio zakon jer je hakirao mail svoje supruge. On je tvrdio kako je kompjuter bio zajednički, a ona da je bio samo njen.

Nema veze Å¡to je suprug

Sada je optužen prema antihakerskom zakonu, a njegov je slučaj svojevrsni presedan. Naime, antihakerski zakon koristi se ako netko pokuša provaliti u vladine sustave ili privatne račune zbog koristi. On bi trebao štititi od krađe identiteta, krađe intelektualnog vlasništva i trgovinskih tajni. Nitko još nije tužio supruga jer mu je hakirao kompjutor i provalio u mail. Ako Leon, koji u veljači izlazi pred suca, bude proglašen krivim, to bi moglo značiti cijelo novo poglavlje kako u internetskim, tako i u stvarnim vezama. U Hrvatskoj do danas također nije bilo sličnog slučaja.

Igor Vulje iz Agencije za zaštitu za osobnih podataka kaže kako svatko može prijaviti neovlašteni pristup privatnim podacima, te se potom svaki slučaj pojedinačno raščlanjuje.

– Agencija može istražiti svaki slučaj ako je netko doÅ¡ao neovlaÅ¡teno do privatnih podataka i pri tome nije bitno da li se radi o supružniku – kaže.

U svakom slučaju nelegalno je “njuškati” po nečijem mailu, Facebooku ili SMS porukama na mobitelu pa makar se radi o bračnom partneru.
Stvar privatnih odnosa

Svi ljudi imaju pravo na privatnost, osim ako to druga strana izričito ne dozvoli.

Svatko može prijaviti povredu osobnih podataka Agenciji, nakon čega se može pokrenuti zahtjev za prekršajnim postupkom, ali paralelno osoba može i privatnom tužbom zahtijevati naknadu štete. Glasnogovornik MUP-a Krunoslav Borovec, koji se bavio i sprečavanjem nasilja među djecom na internetu, kaže kako se spomenuti slučaj definitivno više kreće u području privatnih odnosa nego u području kaznenog zakonodavstva.

– Takvo neÅ¡to nije definirano kaznenim zakonom republike Hrvatske i vrlo je kompleksno pitanje Å¡to bi se dogodilo da vam netko gleda mail ili SMS poruke. No kazneno djelo samo je ono koje se definira zakonom RH, a gledanje mailova tome ne podliježe – rekao je Borovec.

U SAD-u nestaje granica

Statistike iz Sjedinjenih Država navode kako se u jednom od pet podnesenih zahtjeva za razvod kao krivac spominje Facebook. Mark Keenan, izvršni direktor web stranice Divorce Online, kaže kako je mnogo njihovih klijenata otkrilo da ih partneri varaju upravo preko te društvene mreže. Djevojke i žene otvorile bi izmišljeni profil i poslale zahtjev za prijateljstvo svom partneru te počele flertovati, stavljajući ga na test. Muškarci bi najčešće poklekli pred napasti. Njihove partnerice ulovile bi ih kako chataju s njima o seksu, misleći da se radi o nekoj drugoj. Ponekad bi im se samo virtualno obraćali, ali neki bi otišli i korak dalje i tražili sastanak uživo. Tim muškarcima međutim nije palo na pamet da svoje partnerice tuže zbog narušavanja privatnosti. Od veljače će i to vjerojatno biti moguće i tada će se izgubiti granica tko je zapravo kriv.

Unutar obitelji se dogovara privatnost

Psiholog Goran Zec kaže da bi se ovim slučajem trebali baviti pravni stručnjaci, a što je prihvatljivo među partnerima, ovisi o njihovu dogovoru.

– Ono Å¡to je javnosti prihvatljivo meÄ‘u partnerima nekoć je odreÄ‘ivala Crkva, a danas mediji, dok znanost joÅ¡ nije dala definitivan odgovor. U svakom slučaju, to nije ‘privatnost na internetu’, to je privatnost unutar vlastite obitelji i svog doma. Situacija je funkcionalno ista kao da se radilo o papirnatoj poÅ¡ti.

– Koje podatke dajemo i kakvim entitetima te čitamo li ugovore koje nam pritom podastiru ili ih samo prihvaćamo slijepo klikćući ‘yes’. Da vam odmah odgovorim na zadnje pitanje – ne čitamo – kaže on. TakoÄ‘er je dodao da se riječ haker često potpuno pogreÅ¡no koristi. Naime, izvorno ta riječ ima pozitivan ton i označava osobu koju usrećuju znanje i rjeÅ¡avanje problema, i to ne nužno u području računala.

(preuzeto djelomično ali bez izmjena s Internet stranica Jutanjeg lista, 29.12.2010. godine)

Europska unija odlučila je stati nakraj zloporabi podataka u virtualnom svijetu i zaštititi prava korisnika na privatnost te konačno izmijeniti direktivu staru 15 godina koja propisuje pravila o zaštiti. Naime, oživite li jednom profil na društvenoj mreži na internetu, nemate više pravo vratiti se u anonimnost. Nove generacije fejsbukovaca to znaju. Jer sve što ste ikad objavili online uvijek može na neki način biti iskorišteno protiv vas. Ljudi su dobivali i otkaze zbog objave, primjerice, slika s poslovnih veselica i zabava ili nepromišljenih šala. Brisanje Facebook profila ne pomaže jer – uvijek ga možete ponovno uspostaviti. Što znači da Facebook ne briše podatke sa servera, već ih samo skrije od “pogleda” drugih korisnika.

Primjena već od 2011.

Europska unija stoga će popraviti direktivu o zaštiti privatnosti podataka koja datira još od 1995. godine, daleko prije negoli su društvene mreže uzele maha. Nova pravila trebala bi prema planu EU biti uvedena sredinom 2011., a nova strategija o tome što treba stajati u direktivi i koje promjene treba učiniti već je usuglašena. Glavni princip na kojem će se inzistirati jest “pravo na zaborav u online svijetu”, što znači da ljudi koji žele maknuti svoj profil trebaju to doista i moći, a pružatelji usluga tada moraju doista izbrisati sve podatke – od privatnih poruka do objavljenih slika.

Korisnici također moraju biti bolje informirani o tome kako se pregledava internetski promet za takozvano bihevioralno oglašavanje, smatraju eurozakonodavci. Jer, primjerice, trgovci se za svoje reklame koriste upravo “poviješću” klikova korisnika. Europska komisija također planira revidirati direktivu da su telekom operateri dužni čuvati podatke o telefonskim i e-mail podacima koja, prema sadašnjim propisima, predviđa čuvanje do dvije godine, a revidirat će dogovore među državama, posebice sa SAD-om, koji uključuju uvide u podatke o putnicima i bankovnim računima.

– Zaštita osobnih podataka temeljno je pravo. Ne bi li se osigurala takva zaštita, potrebna su jasna i koherentna pravila. Moramo prilagoditi i zakonodavstvo da bude u skladu s izazovima koje donose nove tehnologije i globalizacija – izjavila je Viviane Reding, povjerenica Europske komisije za pravosuđe.

Pravila za cijelu Europu

Europski dužnosnici, predstavljajući strategiju, naglasili su da stroža pravila zaštite podatka moraju biti usklađena diljem EU. Žele izbjeći situacije poput onih s Google Street Viewom, kad su Češka i Grčka zabranile američkoj kompaniji slikanje ulica, te slučaj u Njemačkoj gdje je 244.000 građana zatražilo da ih se izbriše iz te usluge.

Eksperti za zaštitu privatnosti i zaštitu potrošača pozdravili su pak prijedlog EU. No potez EU sigurno neće naići na podršku u Googleu i Facebooku. Prema Ericu Schmidtu iz Googlea, dolazi vrijeme kada će se za svakoga moći točno utvrditi gdje je, s kim je i što radi. Prema Schmidtu, anonimnost je prošla i opasna je, a vlade će same tražiti registracije korisnika i u online svijetu, tvrdi prvi čovjek Googlea.

(preneseno s portala Večernjeg lista, 07.11.2010.)

Bill Would Give Justice Department Power to Shutter Piracy Sites Worldwide

By David Kravets

(preuzeto u cijelosti s Wired, 21.09.2010.)

Lawmakers introduced legislation Monday that would let the Justice Department seek U.S. court orders against piracy websites anywhere in the world, and shut them down through the sites’ domain registration.

The bipartisan legislation, dubbed the Combating Online Infringement and Counterfeits Act, (.pdf) amounts to the Holy Grail of intellectual-property enforcement. The recording industry and movie studios have been clamoring for such a capability since the George W. Bush administration. If passed, the Justice Department could ask a federal court for an injunction that would order a U.S. domain registrar or registry to stop resolving an infringing site’s domain name, so that visitors to PirateBay.org, for example, would an error.

“In today’s global economy the internet has become the glue of international commerce –- connecting consumers with a wide array of products and services worldwide,” said Sen. Orin Hatch (R-Utah) in a statement announcing the bill. “But it’s also become a tool for online thieves to sell counterfeit and pirated goods, making hundreds of millions of dollars off of stolen American intellectual property.”

The bill would direct injunctions at a piracy site’s domain registrar, if the registration was through a U.S. company. If not, the Justice Department could serve the court order at the registry for the site’s top-level domain. Registry’s for the dot-com, dot-net and dot-org domains are all U.S.-based, and thus within the courts’ jurisdiction. For domains not under U.S. control, the bill would demand that internet service providers in the United States block resolution of the address upon a court order, but overseas users would not be impacted.

If history is a guide, though, the bill might fail in Congress and might not even be necessary.

The Bush administration in 2008 threatened to veto the legislation that created the nation’s first copyright czar until similar, less expansive Justice Department powers were removed. At the time, the White House complained that directing the attorney general to sue copyright infringers “could result in Department of Justice prosecutors serving as pro bono lawyers for private copyright holders regardless of their resources. In effect, taxpayer-supported department lawyers would pursue lawsuits for copyright holders, with monetary recovery going to industry.”

Things may be different under President Barack Obama. The president has tapped five former Recording Industry Association of America lawyers to key Justice Department positions. And the government, under the code name Operation in Our Sites, has recently seized the domains of at least two first-run movie sites under a process similar to the one outlined in Monday’s proposed legislation.

Bob Pisano, the Motion Picture Association of America chief executive, applauded the measure’s introduction.

“These sites, whose content is hosted and whose operators are located throughout the world, take many forms. But they have in common the simple fact that they all materially contribute to, facilitate and/or induce the illegal distribution of copyrighted works, such as movies and television programs,” Pisano said.

Mitch Bainwol, the RIAA’s chairman, welcomed the proposal.

“The trafficking of pirated American movies and music from rogue websites outside our borders is a big business,” Bainwol said. “This bill is a welcome first step toward cutting off the financial lifeline that sustains these illegal operations and threatens the livelihoods of countless members of the American music community.”

Websites eligible for Justice Department targeting — if the measure is approved — must be “dedicated to infringing activities,” according to the text’s language. A site can be “subject to civil forfeiture” if it’s “primarily designed” as a pirate site with “no demonstrable, commercially significant purpose or use” other than to distribute pirated or counterfeited wares.

The measure’s other sponsors include Senate Judiciary Committee Chairman Patrick Leahy (D-Vermont), and committee members Herb Kohl (D-Wisconsin), Arlen Specter (D-Pennsylvania), Chuck Schumer (D-New York), Dick Durbin (D-Illinois), Sheldon Whitehouse (D-Rhode Island) and Amy Klobuchar (D-Minnesota). Sens. Evan Bayh (D-Indiana) and George Voinovich (R-Ohio) are also co-sponsors.

Tekst je u cijelosti prenesen s Index.HR, 03.09.2010.

“SUKLADNO Zakonu o zaÅ¡titi osobnih podataka, svi koji daju svoje podatke i matične brojeve de facto pristaju da se oni u odreÄ‘enu svrhu i koriste, a to se tiče i ovoga konkretnog slučaja”, kazao je sinoć u Dnevniku 3 ministar Uprave Davorin Mlakar pokuÅ¡avajući javnosti objasniti zaÅ¡to je na stranicama Vlade objavio 19 stranica potpisnika referenduma o izmjenama Zakon o radu ustvrdivÅ¡i kako se to ne kosi sa zakonom.

> Vlada Jadranke Kosor krši zakon: Objavili imena potpisnika referenduma o ZOR-u!

Mlakar se izvlačio kako su samo htjeli navesti Å¡to je bilo nepravilno u prikupljenim potpisima pa su to, kazao je, ilustrirali pojedinim izvadcima iz popisa. “BaÅ¡ zato da ne bismo naruÅ¡ili privatnost ili osobne podatke graÄ‘ana, mi smo dio matičnih brojeva po kojima bi se te ljude moglo identificirati, prekrili crnim”, nemuÅ¡to je objaÅ¡njavao Mlakar koji je ovim potezom pokopao sve Vladine razloge koje su navodili protiv objave registra branitelja. No, i za to je smiÅ¡ljen razlog. Kako nam je protumačio Mlakar, “lista potpisnika nije službena evidencija, poput registra branitelja, već evidencija koja je nastala ad hoc, kao potreba prikupljanja miÅ¡ljenja graÄ‘ana o ideji raspisivanja referenduma”.

Vlada je naÅ¡la svojih 400.000 razloga da se odbaci prijedlog za referendum o izmjenama ZOR-a. Mlakar tako tvrdi kako skripte s potpisima nisu bile propisno uvezane i da je svaka ostavljala mogućnost da se i nakon roka dodaju listovi i birači koji nisu na vrijeme potpisali peticiju. Ozren MatijaÅ¡ević odgovorio mu je kako nitko ne može poreći rijeke ljudi diljem Hrvatske koje su se okupljale na mjestima gdje su se sakupljali potpisi graÄ‘ana. Dodao je i kako će sindikati, bez obzira na “vladin trud iz petnih žila” imati potreban broj potpisa i da će Sabor izglasati referendum.”

Two Gulf states to ban some Blackberry functions

(preuzeto u cijelosti sa Web stranica BBC Newsa)
The UAE denies censorship is involved

Two Gulf states have announced bans on some functions of the Blackberry mobile phone, claiming security concerns.

The United Arab Emirates is to block sending e-mails, accessing the internet, and delivering instant messages to other Blackberry handsets.

Saudi Arabia is to prevent the use of the Blackberry-to-Blackberry instant messaging service.

Both nations are unhappy that they are unable to monitor such communications via the handsets.

This is because the Blackberry handsets automatically send the encrypted data to computer servers outside the two countries.

The UAE ban is to start in October, while the Saudi move will begin later this month.

Abdulrahman Mazi, a board member of state-controlled Saudi Telecom, has admitted that the decision is intended to put pressure on Blackberry’s Canadian owner, Research in Motion (RIM), to release data from users’ communications “when needed”.

The UAE’s telecoms regulator, TRA, said the lack of compliance with local laws raised “judicial, social and national security concerns”.

RIM said in a statement that it “does not disclose confidential regulatory discussions that take place with any government”.

“However, RIM assures its customers that it is committed to continue delivering highly secure and innovative products that satisfy the needs of both customers and governments.”

There are an estimated 500,000 Blackberry users in the UAE, and 400,000 in Saudi Arabia.

A year after the UAE’s botched attempt to download spyware onto Blackberries, it seems the government is still not happy that it can’t monitor e-mails sent and received by Blackberry users.

So it now says it will ban the devices altogether.

But given the popularity of the Blackberry here, an outright ban will be controversial.

Forums and blogs already talk of a ‘step back to the Stone Age’ and ‘another PR disaster for the UAE’.

But is an outright ban actually likely?

Many here see this as little more than a power play from the UAE authorities – an attempt to force RIM to hand over the security codes or face losing a lucrative market.

But for RIM, it’s unlikely to be too concerned. Whilst the UAE is a wealthy and lucrative market, it’s also a small one.

TRA said some Blackberry services would be suspended from 11 October “until a solution compatible with local laws is reached”.

“It’s a final decision but we are continuing discussions with them,” said TRA director general Mohammed al-Ghanem.

“Censorship has got nothing to do with this. What we are talking about is suspension due to the lack of compliance with UAE telecommunications regulations.”

It follows an alleged attempt by TRA last year to install spyware on Blackberry handsets.

And in 2007 RIM refused TRA access to the code for RIM’s encrypted networks so it could monitor email and other data.

Power play?

Media freedom watchdog Reporters Without Borders told the BBC last week that while the UAE was playing a “technological leadership role in the Arab world”, this was backed by “repressive laws” and a “general trend of intensified surveillance”.

BBC Middle East business reporter Ben Thompson said the threat by the UAE was likely to be an attempt to wring concessions out of RIM.

“Many here see this as little more than a power play from the UAE authorities – an attempt to force RIM to handover the security codes or face losing a lucrative market,” he said.

India has also raised security concerns over Blackberry data services, saying they could be exploited by militants.

(preneseno u cijelosti s Index.HR, 08.07.2010.)

Privatnost ili sigurnost: Amerikanci će Europljanima gledati bankovne podatke

EUROPSKI parlamentarci su odobrili novi dogovor sa SAD-om koji će američkim antiterorističkim istražiteljima omogućiti gledanje podataka sa bankovnih računa Europljana.

Prije konačnog glasovanja provedeni su žustri pregovori, a Europski parlament je sličan prijedlog blokirao u veljači ove godine. Europski pregovarači su tvrdili kako novi sporazum daje pravo europskim vlastima da promatraju što čine američki istražitelji.

Pristup financijskim podacima 8 tisuća institucija i banaka

Od 1. kolovoza SAD će imati pristup financijskim podacima u 8 tisuća institucija i banaka, kojima upravlja tvrtka Swift sa sjedištem u Bruxellesu. Iz Washingtona kažu kako je pristup podacima koje ima Swift najvažnije za borbu protiv terorizma. Za dogovor je glasovalo 484 europskih parlamentaraca, dok ih je 109 bilo protiv.

U veljači je dogovor odbijen zato što su parlamentarci tvrdili da nije dovoljno zaštićena privatnost osoba kojima bi se gledali podaci. I bez ovog dogovora, SAD je ranije tajno krao podatke iz banke podataka Swifta. Za to se saznalo tek 2006. godine. Po ovom novom dogovoru, SAD će morati poslati zahtjev za davanje podataka, a nakon toga će europska policijska agencija Europol odlučiti hoće li im ih ustupiti ili neće.

I prepaid kartice morat će se registrirati, odzvonilo anonimnosti

Rasprava o tome kako i kada registrirati sve korisnike traje već neko vrijeme, i dok su službeni odgovori operatera mnogo blaži, neslužbeno tvrde da je riječ o velikim pritiscima OTC-a koji želi da im se omogući što hitniji nadzor.
Autor: Tanja Ivančić Belošević
02.02.2010 20:00

Pod izlikom borbe protiv kriminala imat ćemo sve manje prava na privatnost.

Kad je riječ o mobitelima, nitko viÅ¡e u Hrvatskoj neće biti anoniman. Uskoro će, doznajemo, svi prepaid korisnici – oni koji vole bonove i ne žele se pretplatiti na “mobiteliranje” – morati biti registrirani imenom i prezimenom. Na tome inzistiraju sigurnosne obavjeÅ¡tajne službe, točnije Operativno-tehnički centar za nadzor telekomunikacija pod izlikom borbe protiv kriminala i korupcije, Å¡to s jedne strane jest uvjerljiv razlog, no s druge ipak lagano podsjeća na Big Brother jer privatnost očito odlazi unepovrat.

Pritisak OTC-a

Rasprava o tome kako i kada registrirati sve korisnike traje već neko vrijeme, i dok su službeni odgovori operatera mnogo blaži, neslužbeno tvrde da je riječ o velikim pritiscima OTC-a koji želi da im se omogući što hitniji nadzor.

– Nadzor sigurnosnih službi i OTC-a iznimno je važan. Zakonom je to odlično regulirano. Mislim da se u funkciju nadzora, uz sadašnju dominantnu političku, što više treba uključiti stručna komponenta. Osim toga, ozbiljno treba razmisliti treba li sigurnosnim službama i policiji dati tolike ovlasti da se i bez naloga suda mogu koristiti svim podacima o našoj lokaciji ili ljudima s kojima komuniciramo – upozorava Đuro Lubura, stalni sudski vještak za telekomunikacije, tehniku i metodologiju prisluškivanja. Prema informacijama HAKOM-a, regulatora za telekomunikacije, neke od zemalja koje su uvele registra ciju korisnika prepaida su Bugarska, Grčka, Francuska, Njemačka, Italija, Slovačka, Španjolska i druge.

Ravnatelj OTC-a Dinko Majić tvrdi pak:

– Samo provodimo zakon, a čak tri reguliraju to područje, kao i dodatna Vladina uredba. Rokovi su odavna bili postavljeni. Stoga mi ne činimo ništa što nije definirano zakonom, a to operateri vrlo dobro znaju. Želio sam da se dogovorimo i da zajednički objavimo i pripremimo javnost na to da se trebaju registrirati sve SIM kartice kao i u drugim zemljama radi zaštite građana, dodaje Majić.

O dinamici prilagodbe valja usuglasiti stavove priznaje Dražen Breglec, državni tajnik.

U Vipnetu su najhrabriji kad je riječ o prigovorima.

– Prema našim procjenama, donošenje takve regulative bilo bi štetno ne samo za mobilne operatere nego i za cjelokupni sustav mobilne industrije, što uključuje i distributivne lance. Gledajući s gospodarske strane, smatramo da je opasno drastično mijenjati sustav koji je doveo do strelovitog razvoja mobilne telefonije i pozicionirao Hrvatsku u europski vrh u prepaid segmentu. Sustav o kojem govorimo temelji se na oko 75 posto prepaid korisnika koji su većinom anonimni. Budući da Ustav štiti temeljne slobode i ljudska prava svih građana, pa tako i pravo na anonimnost i zaštitu tajnosti podataka, bude li donesena odluka o promjeni postojeće regulative, očekujemo nedvosmislen pravni akt koji jasno opisuje novi zakonski okvir – naglašavaju u Vipnetu.

Budući da je još uvijek u tijeku diskusija o modalitetu primjene takve odluke, preuranjene zaključke ne žele donositi ni u HT-u ni u Tele2.

Doduše, u HT-u su se ipak osvrnuli na nezgodan trenutak te kažu da u ovo doba recesije nije najprimjereniji trenutak za uvođenje dodatnih obveza. Naime, uz kriznu trošarinu, nove investicije negativno mogu utjecati na prihode. Sudski vještak za telekomunikacije Đuro Lubura, pak, upozorava da treba jasno razlučiti dvije stvari – nadzor podataka o telekomunikacijskom prometu i nadzor sadržaja razgovora i poruka u prometu.
Nadzor po nalogu suda

– Nadzor sadržaja razgovora, SMS-ova i e-mailova, tzv. prisluškivanje, smije se obavljati isključivo po nalogu nadležnog suda. Za zaštitu privatnosti mnogo je važnija zakonska regulativa koja omogućuje policiji i sigurnosnim službama da bez naloga suda zatraže i dobiju podatke o svim korisnicima brojeva, dolaznim i odlaznim pozivima, porukama te o lokaciji svakoga od nas.

U tom smislu, inicijativa za ukidanje anonimnosti kod kupnje i korištenja prepaid SIM kartica (VIPme, Simpa, Tomato i pojedinih tarifa Tele2) koju zagovara dio sigurnosno-obavještajnog sustava, može pomoći u suzbijanju kaznenih djela, ali može i znatno ugroziti dostignuti stupanj privatnosti. Takve stvari uvijek su dvosjekli mač i treba dobro razmisliti o dobrim i lošim stranama takva rješenja – tvrdi Đ. Lubura.

Izvor: Večernji list

BroÅ¡ura “DIREKTNI KANALI” Zagrebačke banke d.d, svibanj 2008, stranica 3:

Ugovor o usluzi banke 1 za sve, 30.12.2009, stranica 3, članak 8, stavak 2:

Bilo bi dobro da nadležni u Zagrebačkoj banci d.d. usklade promotivni materijal s člancima standardnih ugovora za navedene usluge.

U Francuskoj majke moraju prevoditi za sitniÅ¡. U Kini mladi rade danju i noću na usavrÅ¡avanju video-igrica za velike američke tvrtke. Internet ima svoj pakao: naoružani će kineski zaposlenik pred naÅ¡im kamerama uzeti za taoca drugu zaposlenicu kako bi dobio svoju plaću. Putujemo na tamnu stranu mreže… (izvor: www.kamo.hr)

Zanimljiv osvrt na temu možete pročitati ovdje.

Na fotokopirnim ureÄ‘ajima se često mogu vidjeti naljepnice proizvoÄ‘ača koje ukazuju na činjenicu kako je “nelegalno” kopirati neke vrste dokumenata. Zanimljivo je kako proizvoÄ‘ači aparata te naljepnice uglavnom stavljaju prema vlastitom nahoÄ‘enju, bez citiranja zakona i države na koje bi se takva zabrana trebala odnositi, vjerojatno pokuÅ¡avajući unaprijed odreći se odgovornosti za zlouporabu ureÄ‘aja koje  proizvode (poznat je vic – “Koliko Amerikanaca treba da bi promijenili žarulju?” “Dvanaest – jedan da promijeni žarulju i jedanaest da tuže ovoga koji ju je promijenio.”)

Štoviše, iskustvo je ljudi izvan Hrvatske kako pojedini centri (trgovine) za fotokopiranje ne žele kopirati u boji razne dokumente poput osobnih iskaznica, pasoša (putovnica), odnosno vozačkih dozvola, čak i kada uređaji za fotokopiranje posjeduju opciju za naknadnu obradu dokumenata koja omogućuje umanjivanje ili povećavanje fotokopija ili dodavanje vodenog žiga koji nedvojbeno ukazuje na to kako se radi o fotokopiji.

Uostalom, ne postoji razlog zbog kojega bi bilo nelegalno izrađivati kopije dokumenata, važna je namjera koja iza toga stoji. Ovo bi područje trebalo u svakom slučaju biti detaljnije uređeno zakonima i pozakonskim aktima kako bi se izbjegao voluntarizam u tumačenju.

ÄŒinjenica je kako svijet i pogled na sigurnost te u okviru nje informacijsku sigurnost neće biti isti nakon 11-tog rujna 2001 godine te kako je nažalost taj teroristički čin omogućio niz ograničavanja sloboda ljudi i  podgrijavanje atmosfere paranoje u kojoj se čak niti ne propituju ograničenja koja je netko svojevoljno uveo ili pretpostavio da bi “tome trebalo biti tako”. Ovo je samo jedan od takvih slučajeva, pri čemu u praksi niz pravih prijetnji osobnoj privatnosti, korporativnoj sigurnosti informacija i sukladnosti sa lokalnim zakonima prolazi posve neopaženo.

U kolumni “Even parity” na portalu Internet monitor, autor Radoslav Dejanović objavio je zanimljiv osvrt na novi zakon o Kaznenom postupku.

Na sjednici hrvatskog Sabora 30.06.2009. godine izglasan je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku koji je objavljen u Narodnim novinama od 01.07.2009. kada je i stupio na snagu.

Zakon možete skinuti ovdje, a na sljedećim poveznicama – poveznica 1 – poveznica 2 – nalazi se zanimljiv članak objavljen 04.07.2009. u riječkom Novom listu vezano uz tu tematiku.

Ovih dana novine su prepune članaka koji analiziraju najnoviji “skandal” koji je nastao zbog provjere kandidata za zapoÅ¡ljavanje i zaposlenika jedne hrvatske tvrtke.

No, o tome ponešto kaže i norma ISO 27001:2005 koja u svom aneksu A donosi kontrole koje se odnose na provjeru pri zapošljavanju.

Unutar kontrola sigurnosti koje se odnose na osoblje, kontrola A8.1.2 (provjera kandidata pri zapoÅ¡ljavanju) definira da (slobodni prijevod) “provjera kandidata za zapoÅ¡ljavanje, podugovarača i korisnika trećih strana mora biti izvrÅ¡ena u sukladnosti sa važećim zakonima i etikom, te treba prema važećim poslovnim zahtjevima vrÅ¡iti klasifikaciju takvih informacija i mogućih rizika po njih”.

Kada bih uopće smio komentirati normu koja u profesionalnim krugovima poslovično uživa status religiozne dogme – rekao bih da je čudno kako se u normi spominje etika kao u praksi vrlo rastezljiv pojam. Naime, etika kao filozofska disciplina bavi se pitanjima morala i moralnosti, pitanjima temeljne semantičke i ontoloÅ¡ke prirode moralnosti, odreÄ‘ivanjem moralnih vrijednosti, dostizanjem moralnosti rezultata akcija u odgovarajućim okolnostima te opisivanjem moralnih vrijednosti kojih se ljudi (i korporacije!) u praksi pridržavaju.

Korporacije su prema definiciji pravni entiteti koji su odvojeni od fizičkih osoba koje ih osnivaju ili u čijem se nalaze vlasništvu te postoje kao posljedica korporativnog zakona koji u pravnom sustavu određene države regulira njihovo postojanje. Iako korporacije nisu fizičke osobe, one u pravilu imaju prava i odgovornosti poput ljudi. Velika razlika između korporacije i fizičke osobe je u tome što život fizičke osobe prestaje smrću dok postojanje korporacije prestaje nesolventnošću. Iz tog razloga, novac i profit krv su i pokretač korporacija koji često nadilazi moralne dvojbe korporativne kulture.

JoÅ¡ Adam Smith rekao je u svom kapitalnom djelu, “Bogatstvo naroda”, da u slučaju odvajanja vlasniÅ¡tva od upravljanja Å¡to je temeljni postulat postojanja korporacija, rukovodstvo će s vremenom nužno zapostavljati interes vlasnika Å¡to će izazvati dihotomiju u postojanju sustava i korporativnu disfunkciju.

Bez daljeg širenja teze i antiglobalističkih konotacija, jasno je kako korporacije imaju svoje vlastite interese koji su moralni toliko koliko korporacijama odgovara, sukladnost sa zakonima isto je temeljena primarno na pažljivom vaganju omjera interesa i potencijalne štete. I u ovom, zadnjem primjeru, došlo je do finog plesa po žici koja određuje granicu zakonitog i nezakonitog, moralnog i nemoralnog. Čak i zakonski propisi u većini zemalja nisu posve jasni po pitanju privatnosti zaposlenika a tek nedavno u Republici Hrvatskoj donesen je zakonski propis koji uređuje ovu problematiku te npr. rad privatnih detektiva.

Okvirno govoreći, u ovom trenutku svijet ne ide ka ostvarenju liberalnog pogleda na svijet i širenju ljudskih sloboda nego njihovom ograničenju i konstrikciji. Obrazac korporativnog ponašanja pri zapošljavanju koji je danas možda začudio hrvatsku javnost, za deset godina moglo bi postati uobičajeni operativni postupak implementiran jednom macro naredbom unutar integralnog informacijskog sustava.