Već neko vrijeme svi mediji na sav glas, u ovom ili onom obliku, donose katastrofične vijesti o ekonomskoj krizi, navodno najgoroj u ovom stoljeću.

No, usprkos tome, u Hrvatskoj kao da se ništa niti ne događa. Zasigurno, plaće u javnom sektoru malo su pale, no naizgled, živi se isto kao i prije.

Koji su temeljni razlozi za tu, naizgled neodrživu dihotomiju?

1. U Hrvatskoj u doba najbolje zaposlenosti postotno gledano radilo je dvostruko manje zaposlenih od ukupnog stanovništva u odnosu na USA u ovom trenutku, kada je tamo zabilježen najveći poslijeratni gubitak radnih mjesta.

2. Hrvatska ima tradicionalno visoku stopu štednje stanovništva (iako, komparacija u apsolutnim iznosima zbog niže kupovne moći s ostalim državama Europe govori drugačije) za razliku od mnogih drugih, povijesno gledano, ekonomski stabilnijih država gdje stanovništvo zbog lakše raspoloživog posla i financijskih sredstava nema naviku štednje.

3. Hrvatska je imala značajne devizne rezerve, koje su u kombinaciji s restriktivnom monetarnom politikom HNB-a omogućile stabilnost tečaja kune koja je precijenjena, što je nažalost pogodovalo uvoznom lobiju a posve destimuliralo proizvodnju.

4. Hrvatska pokriva oko pola uvoza izvozom – u takvom sustavu, smanjenje izvoza na strana, krizom zahvaćena tržiÅ¡ta, rezultira manjim potresima nego u onim državama u kojima je veća pokrivenost vanjske razmjene. Nažalost, moglo bi se reći da se u Hrvatskoj “ionako niÅ¡ta ne proizvodi pa je Å¡ok manji”.

5. Hrvatska ima kancerogen, ekspanzivan, neproduktivan državni sektor koji čini značajan dio državne ekonomije a čiju veličinu s obzirom na sinekure, poduzeća-kćeri i kompleksne odnose je gotovo nemoguće sa sigurnošću procijeniti. U tom smislu, radi se o sustavu gdje se iz lijevog džepa novac pretače u desni džep (Englezi bi rekli “robbing Peter to pay Paul”), pri čemu se trudi da desni džep bude privatan. Socijalna politika države uglavnom se temeljila na svetosti prava zaposlenih koij su plaćeni iz državnog proračuna, čime je stvorena uravnilovka koja posve onemogućuje kvalitetan razvoj ljudskog kapitala.

6. U Hrvatskoj je stvoren privid visokog standarda građana koji se održava neselektivno odobravanim kreditima od strane stranih banaka koje posjeduju hrvatski bankarski sektor po kamatnim stopama znatno višima od onih u njihovim matičnim zemljama. Financijski inženjering potpomognut je i od strane investicijskog financijskog sektora i lokalnih igrača (nedokazivo!!!). Ispuhivanje ovog balona srušilo je index Crobex sa razina od cca 5200 do 1400 u kratkom roku. No, u zadnjih nekoliko godina i ova je Ponzi shema stvorila proverbijalni privid lake zarade i podizanja standarda prosječnog građanina bez velike muke.

7. Financijska tržišta predviđaju dok ekonomska analiza ex-post pokazuje kretanja ekonomije. Stoga se kretanja iz realnog sektora analiziraju sa odmakom, u najboljem slučaju, kvartalnim.

Visoka zaduženost države, ovisnost o turističkoj sezoni, neproduktivnost i nedodirljivost državnih službi te smanjeni porezni prihodi omča su oko financijskog vrata države u ovom trenutku. Sustav puca u trenutku kad se suverenitet fiskusa mora de facto prepustiti MMF-u u trenutku kada država doÄ‘e u poteÅ¡koće sa servisiranjem duga. U ovom trenutku u državi praktično ne postoje nikakve antirecesijske mjere niti je javno izvedena ekonometrijska analiza pojavnosti ili analiza utjecaja.  Hrvatska ne može izaći iz krize na način na koji to može pokuÅ¡ati jedna SAD, koja može “potroÅ¡iti svoj put kroz krizu” fiskalnom ekspanzijom poÅ¡to je dolar svjetska rezervna valuta – Hrvatska može isključivo rezati troÅ¡kove, povećavati prihode i optimizirati strukturu fiskusa preusmjeravanjem u ekonomski žive a ne politički indicirane projekte.

Nažalost, gotovo niti jedna hrvatska Vlada od njenog osamostaljenja nije pokazala da shvaća temelje ekonomskih zakonitosti tako da je posve neizvjesna ekonomska sudbina države. U svakom slučaju, sredina 2009 godine a osobito jesen, pokazat će se ključnima za procjenu utjecaja krize, a osobito vezano uz nastavak krize u svjetskom financijskom sektoru i dostupnost financijskih sredstava na međunarodnom tržištu kapitala.