HRVATSKA se po konkurentnosti gospodarstva, prema najnovijim podacima, našla u društvu Namibije, Maroka Vijetnama, nakon što smo prema ocjenama pali za čak 11 mjesta i trenutno se nalazimo na 72 mjestu od moguće 133 zemlje. Štoviše, Hrvatsku je sada po konkurentnosti preskočila i Crna Gora, a jedino nam za utjehu može služiti podatak da je iza nas još uvijek Srbija.

Od ostalih susjeda recimo kako je Slovenija sada na 37 mjestu u svijetu, što je skok za pet mjesta, dok je Crna Gora nedostižna na 62. mjestu. Za one koji možda ne znaju riječ je o izvještaju o globalnoj konkurentnosti 2009./2010. Svjetskog gospodarskog foruma. Hrvatska sudjeluje u istraživanju već osam godina, a današnje 72. mjesto najlošiji je rezultat ikada.

Prema podacima koji su danas prezentirani ocjena konkurentnosti pala je za 4,5 posto na svega 4,03. Od dvanaest stupova konkurentnosti najveći je pad zabilježen u efikasnosti tržišta rada, gdje je zabilježen pad za 24 mjesta te efikasnosti tržišta roba, gdje smo skliznuli za 18 mjesta. U oba područja nalazimo se ispod 90. mjesta među 133 zemlje svijeta.

Seebiz otkriva i kako su institucije, odnosno njihova efikasnost, koje su bile među problematičnim područjima i lani, sada su se srozale na 85. mjesto, a izvješće o gospodarskoj konkurentnosti napominje probleme s prevelikom i neučinkovitom administracijom te neproduktivne javne rashode, ali i korupciju.

Podsjetimo, kako je jučer izvješće bonitetne kuće Dun & Bradstreet (D&B), na najgori je mogući način opovrgnulo najave premijerke Jadranke Kosor kako je izlaz Hrvatske iz krize vrlo blizu te su ocijenili kako je samo povećan pad u gospodarstvu nakon Vladinih mjera.

Izvor: index.hr

Prema definiciji, nadzor (”surveillance”) je blisko promatranje osobe ili grupe, osobito one koja se nalazi pod sumnjom.

U ovom zanimljivom dokumentarnom filmu opisan je najnoviji trend koji se u zadnjih desetak godina a osobito od 2001. proširio svijetom. Da li su svi ljudi potencijalno sumnjivi? Da li je privatnost ljudsko pravo ili se sve mora promatrati i to (nekada!) ljudsko pravo se nužno mora kršiti ne bi li se pronašli potencijalni sumnjivci? U okviru toga, što uopće danas znači pojam privatnosti u okviru informacijske sigurnosti? Da li će privatnost postojati za, recimo, deset godina?

Iako koncept nigerijske poštanske prijevare postoji već desetljećima (prvo je bio razvijen redovnom a zatim i putem elektroničke pošte), vrlo često se može susresti ljude, osobito one koji su nedavno počeli koristiti elektroničku poštu i koji je koriste srazmjerno rijetko, koji su začuđeni kada u poštanski sandučić zaprime email od nepoznate osobe koja traži pomoć u transferu novca i nudi nebulozne svote.

Prije desetak godina nekoliko ljudi iz Hrvatske, točnije, Dalmacije, bili su žrtva ove prijevare te su čak osobno otišli u Nigeriju u pokušaju povrata novca koji su poslali kako bi se “procesirale” obećane transakcije. Neki od njih jedva su izvukli živu glavu.

Tehnike prijevare nisu vezane uz tehnološki kontekst - elektronička pošta koristi se samo kao medij masovne distribucije elektroničkih poruka - nego uz tehnike socijalnog inženjeringa, te psihologiju uvjeravanja. Elektronička pošta tu pomaže samo utoliko što omogućuje masovnu distribuciju poruka a statistički gledano, zakonom velikih brojeva, čim je veći broj poslanih pisama, veća je mogućnost da se naiđe na lakovjernu osobu koja je voljna uložiti, točnije, izgubiti svoj novac.

Evo nekoliko poveznica s više informacija o tom načinu prijevare - poveznica 1 - poveznica 2 - poveznica 3.

“Birokrat je osoba koja otvoreno tvrdi da ništa neće učiniti, a onda se toga tvrdoglavo drži”

Guste Santini, HRT1, 08.07.2009.

Pointy-Haired Boss - PHB

The manager of Dilbert and the other engineers, and the main antagonist of the strip; his real name is never mentioned. In earlier strips the Boss was depicted as a stereotypical late-middle-aged balding middle manager; it was not until later that he developed his signature “pointy hair”. He is hopelessly incompetent at management and is very bombastic. He does not understand technical issues but always tries to disguise this, usually by using buzzwords he also does not understand. The Boss treats his employees alternately with disdain or neglect; he is narcissistic, using them to his own ends regardless of the consequences to them. Adams himself wrote that “He’s not sadistic, just uncaring.” The Boss’s level of intelligence varies from near-vegetative to perceptive and clever, depending on the strip’s comic needs. His utter lack of ethics, however, is perfectly consistent. His brother is a demon named Phil, the Prince of Insufficient Light, and according to Adams the pointy hair is intended to remind one of devil’s horns. (source: Wikipedia)

The world competitiveness scoreboard 2009

U članku “Top 10 disappointing technologies” izložen je vrlo zanimljiv osvrt na biometriju kao tehnologiju. Naime, godinama, praktično gotovo cijelo jedno desetljeće, povremeno se pojavljuje biometrijska tehnologija kao dio korisničkih sučelja. Poslovna linija prijenosnih računala ima čitače za otiske prstiju, kao i neka palmtop računala. Većina nas koji se krećemo u krugu korporativnih klijenata vidjeli smo čitače biometrijskih značajki na ulazima u osjetljive prostorije (otisak prsta, zjenica), a voditelji informacijskih sustava često bi potiho rekli da je to bila promašena investicija i da nisu u upotrebi nego se koriste obične swipe kartice. S druge strane, tvrtke koje pokušavaju prodati biometrijska rješenja širem krugu korisnika oglašavaju svoje proizvode kao vrlo funkcionalne i kao zadnju riječ tehnike u informacijskoj sigurnosti - nešto što pruža neporecivu jedinstvenu identifikaciju pristupa.

Gdje točno leži istina?

Honourable mention: Biometrics

“Iain Thomson: Biometrics was supposed to be the magic bullet that solved all our security needs. Look in any film where they are trying to be futuristic or high tech and you’ll see people getting their body scanned as a security measure.

However, the reality has proved less than we were promised. Fingerprint readers are in wide circulation but they are easily fooled these days with cheap materials, or by more direct means. Taiwanese robbers reportedly cut the finger of a man whose car had a fingerprint ignition, something that led scanner manufacturers to install a temperature sensor in future models to prevent a repeat.

Facial scanning was also touted as foolproof, and then quickly found to be anything but. Even DNA fingerprinting is now being questioned, either because the chemistry is defective or the lingering possibility that an individual’s DNA may not be unique. Hell, they still haven’t proved that fingerprints are even unique.

Maybe one day we’ll come up with the ultimate biometric solution but I have my doubts.

Shaun Nichols: One of the problems with biometrics is that people don’t really want it.

As much as we love movies about cyborgs and futuristic bio-scanning systems, few people are comfortable with actually allowing machines to analyse and classify us on that sort of level. While locks that require a palm or thumb print are emerging for high-security applications, the ‘big brother’ implications of taking the technology to the masses are too much for most of us.

As Iain mentioned, there are also some rather unpleasant ways to thwart such systems. Iain noted the finger incident in Taiwan, and anyone who bothered to sit through the film ‘Demolition Man’ remembers the, well, ‘creative’ way in which Wesley Snipes was able to get through the retinal scanning machine. If someone is determined to get into my place of work or residence, I’d rather they do so by picking the lock than by hacking off a body part.”

“When a meeting, or part thereof, is held under the Chatham House Rule, participants are free to use the information received, but neither the identity nor the affiliation of the speaker(s), nor that of any other participant, may be revealed”

Moj iskusniji i poštovani kolega mr. sc. Zdenko Adelsberger objavio je članak na portalu Kvalis kao profesionalni osvrt na članak “Mane ISO sustava upravljanja kvalitetom” objavljen na ovim stranicama. Članku se nema što dodati ili oduzeti, osim napomene da iz njega nedvojbeno progovaraju godine akumuliranog iskustva u branši upravljanja kvalitetom. Osobito naglašavam iskrene primjere navedene iz prakse.

Kratki video koji govori o tome što učiniti ukoliko ste žrtva krađe identiteta.

Temeljna zamjerka većini ISO sustava upravljanja kvalitetom je pretjerana egocentričnost - sve organizacije koje su prošle kroz proces ISO certifikacije znaju koliko resursa (novca i vremena) “gutaju” prije uvođenja i osobito nakon procesa certifikacije. Nadalje, vrlo često dolazi do pojave “pretjerane reguliranosti” gdje se čak i najbanalnije situacije i procesi pokušavaju podvesti pod formalne procedure, uključujući i one koje nemaju ama baš nikakav potencijalni ili realni mogući utjecaj na poslovni rezultat.

Većina ISO sustava upravljanja u sebi sadrži tvrdnju kako njihovo uvođenje povećava konkurentnost, profitabilnost i percepciju organizacije od strane okoline. No, da li je to baš tako? Na čemu se točno temelji ta izjava, sveprisutna u klauzulama većine ISO sustava upravljanja kvalitetom? Ovdje možete pročitati jedan vrlo zanimljivi članak u kojemu je objašnjeno na primjeru jednog izvedenog i dobro dokumentiranog istraživanja kako ISO 9001 certifikacija nije pokazala značajnije povećanje profitabilnosti u odnosu na konkurenciju branše koja nema taj certifikat, uz objašnjena ograničenja izvedenog istraživanja. Pritom ne treba zaboraviti kako neuvođenje sustava ISO certifikacije nije isto što i izostanak sustavnog rukovođenja poslovnim procesima i vođenje jasnog registra aktualnih procedura tamo gdje je to nužno i potrebno!

U svakom slučaju, ozbiljan rukovoditelj ili direktor uvijek će potražiti mišljenja s više strana a kada je uvođenje nekog ISO sustava u igri, ovakva istraživanja su valjan putokaz prema “drugoj strani medalje” koji treba uzeti u obzir pri odlučivanju.

The relationship between ISO 9000 and business performance: does registration really matter?

White, Margaret A.

Izdavač: “Journal of Managerial Issues” , 22 rujan 1999

Zanimljivo je i mišljenje, odnosno osobno iskustvo jednog managera o vrijednosti ISO 9001 certifikacije u njegovoj organizaciji.

Internet.Com izdao je svoj novi e-book pod naslovom “Navigating your IT career 2009″. Već iz samog sadržaja jasno je kako su obrađene teme koje se bave recesijom i ulogom ICT funkcije, odnosno utjecajem kontrakcije ekonomske aktivnosti na posao u ICT sektoru, uz savjete o tome kako se ponašati na razgovoru za posao.

Sadržaj:

• For IT Workers, How Bad Will It Get?
  James Maguire
• Recession-Proof Your IT Gig
  Drew Robb
• IT Job Hunt: Standout Cover Letters and Resumes
  Katherine Spencer Lee
• Three Job Hunting Makeovers That Won’t Cost a Dime
  Drew Robb
• Surviving the Technical Interview
  Deb Shinder
• How to Not Get an IT Job: 10 Tips
  James Maguire

Dvije zanimljive Powerpoint prezentacije (0.8 MB, ZIP arhiva) koje pokazuju različite vrste krađa s bankomata, od kojih jedna uključuje i metode socijalnog inženjeringa.

U publikaciji “Statističke informacije 2008” Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske nalaze se odgovori na mnoga pitanja iz domene stanja korporativnog upravljanja u Republici Hrvatskoj - samo ih je potrebno na pravi način znati pročitati…

Već neko vrijeme svi mediji na sav glas, u ovom ili onom obliku, donose katastrofične vijesti o ekonomskoj krizi, navodno najgoroj u ovom stoljeću.

No, usprkos tome, u Hrvatskoj kao da se ništa niti ne događa. Zasigurno, plaće u javnom sektoru malo su pale, no naizgled, živi se isto kao i prije.

Koji su temeljni razlozi za tu, naizgled neodrživu dihotomiju?

1. U Hrvatskoj u doba najbolje zaposlenosti postotno gledano radilo je dvostruko manje zaposlenih od ukupnog stanovništva u odnosu na USA u ovom trenutku, kada je tamo zabilježen najveći poslijeratni gubitak radnih mjesta.

2. Hrvatska ima tradicionalno visoku stopu štednje stanovništva (iako, komparacija u apsolutnim iznosima zbog niže kupovne moći s ostalim državama Europe govori drugačije) za razliku od mnogih drugih, povijesno gledano, ekonomski stabilnijih država gdje stanovništvo zbog lakše raspoloživog posla i financijskih sredstava nema naviku štednje.

3. Hrvatska je imala značajne devizne rezerve, koje su u kombinaciji s restriktivnom monetarnom politikom HNB-a omogućile stabilnost tečaja kune koja je precijenjena, što je nažalost pogodovalo uvoznom lobiju a posve destimuliralo proizvodnju.

4. Hrvatska pokriva oko pola uvoza izvozom - u takvom sustavu, smanjenje izvoza na strana, krizom zahvaćena tržišta, rezultira manjim potresima nego u onim državama u kojima je veća pokrivenost vanjske razmjene. Nažalost, moglo bi se reći da se u Hrvatskoj “ionako ništa ne proizvodi pa je šok manji”.

5. Hrvatska ima kancerogen, ekspanzivan, neproduktivan državni sektor koji čini značajan dio državne ekonomije a čiju veličinu s obzirom na sinekure, poduzeća-kćeri i kompleksne odnose je gotovo nemoguće sa sigurnošću procijeniti. U tom smislu, radi se o sustavu gdje se iz lijevog džepa novac pretače u desni džep (Englezi bi rekli “robbing Peter to pay Paul”), pri čemu se trudi da desni džep bude privatan. Socijalna politika države uglavnom se temeljila na svetosti prava zaposlenih koij su plaćeni iz državnog proračuna, čime je stvorena uravnilovka koja posve onemogućuje kvalitetan razvoj ljudskog kapitala.

6. U Hrvatskoj je stvoren privid visokog standarda građana koji se održava neselektivno odobravanim kreditima od strane stranih banaka koje posjeduju hrvatski bankarski sektor po kamatnim stopama znatno višima od onih u njihovim matičnim zemljama. Financijski inženjering potpomognut je i od strane investicijskog financijskog sektora i lokalnih igrača (nedokazivo!!!). Ispuhivanje ovog balona srušilo je index Crobex sa razina od cca 5200 do 1400 u kratkom roku. No, u zadnjih nekoliko godina i ova je Ponzi shema stvorila proverbijalni privid lake zarade i podizanja standarda prosječnog građanina bez velike muke.

7. Financijska tržišta predviđaju dok ekonomska analiza ex-post pokazuje kretanja ekonomije. Stoga se kretanja iz realnog sektora analiziraju sa odmakom, u najboljem slučaju, kvartalnim.

Visoka zaduženost države, ovisnost o turističkoj sezoni, neproduktivnost i nedodirljivost državnih službi te smanjeni porezni prihodi omča su oko financijskog vrata države u ovom trenutku. Sustav puca u trenutku kad se suverenitet fiskusa mora de facto prepustiti MMF-u u trenutku kada država dođe u poteškoće sa servisiranjem duga. U ovom trenutku u državi praktično ne postoje nikakve antirecesijske mjere niti je javno izvedena ekonometrijska analiza pojavnosti ili analiza utjecaja.  Hrvatska ne može izaći iz krize na način na koji to može pokušati jedna SAD, koja može “potrošiti svoj put kroz krizu” fiskalnom ekspanzijom pošto je dolar svjetska rezervna valuta - Hrvatska može isključivo rezati troškove, povećavati prihode i optimizirati strukturu fiskusa preusmjeravanjem u ekonomski žive a ne politički indicirane projekte.

Nažalost, gotovo niti jedna hrvatska Vlada od njenog osamostaljenja nije pokazala da shvaća temelje ekonomskih zakonitosti tako da je posve neizvjesna ekonomska sudbina države. U svakom slučaju, sredina 2009 godine a osobito jesen, pokazat će se ključnima za procjenu utjecaja krize, a osobito vezano uz nastavak krize u svjetskom financijskom sektoru i dostupnost financijskih sredstava na međunarodnom tržištu kapitala.

Danas oko 11.22h ujutro došlo je do napada na host server i/ili sam Web www.vjestak-informatika.com od strane frame-based trojana te je site bio nedostupan neko vrijeme, kao i admin konzola za logiranje. Za sada je počišćen sam site, no još je potrebno obavijestiti admina host providera kako bi se vidjelo da li se radi o sistemskom propustu ili problemu s CMS-om. Naime, ako se radi o problemu s CMSom, trebat će pričekati novu zakrpu (trenutačno je primijenjena zadnja verzija zakrpe za sam CMS).

U svakom slučaju  veliko hvala dugogodišnjoj kolegici Suzi - već će ona znati o kome se radi - koja je nažalost odigrala ulogu beta testera te prva naišla na ovaj problem i dojavila da je site offline. Nažalost, bila je u pravu i site je bio zaražen.