Informaciju o pravom tehnološkom čudu u Rijeci donosi portal Rijeka Danas.

Grad u kojem vrijedi studirati ponudio studentima internet za 12kn po satu!

Feb 26th, 2010 |

Danas je na 4. katu Robne kuće Ri otvoren internetski kutak “Internet korner” s 23 računala koji će, čitamo na službenoj stranici Grada Rijeke, “uz usluge korištenja Interneta po pristupačnim cijenama, pružati posebne pogodnosti studentima, čime se ovaj projekt pridružuje programu Rijeka – grad u kojem vrijedi studirati”. Internetski kutak, poduzetnički projekt tvrtke DA & DY, otvorili su gradonačelnik Vojko Obersnel i rektor riječkog sveučilišta Pero Lučin, a Grad Rijeka je u skladu sa svojom politikom “ulaganja značajnih sredstava u informatičku tehnologiju kako bi se njene prednosti mogle koristiti na zadovoljstvo svih građana” kutku s 23 računala ustupio jedno dodatno računalo (!) s besplatnim pristupom Internetu za sve korisnike, na čemu se Gradu posebno zahvalio Darko Dipić, direktor tvrtke DA & DY.

Dipić je pojasnio da će “uz građane i turiste, ovaj Internet korner dobro poslužiti studentima koji će moći surfati po cijeni od samo 12 kuna po satu, a plaćeno vrijeme moći će koristiti unutar sedam dana. Naime, u Internet korneru studenti će predočenjem popularne “X-ice” ostvarivati pravo na popust od 20% na korištenje Interneta, a “X-ica” će im omogućiti i povoljnije korištenje ostalih usluga fotokopiranja, kompjuterskoga ispisa i uvezivanja te druge pogodnosti”.

Što će građanima i turistima internetski kutak sa skupim internetom kad je u centru grada svima dostupan besplatan bežični internet na otvaranju nije pojašnjeno. Kao što nije pojašnjeno niti zašto rektor riječkog sveučilišta reklamira poduzetnički projekt koji studentima njegovog sveučilišta nudi valjda najskuplji internet u državi od “samo 12 kuna po satu”.

Da li hrvatski liječnici znaju da su ugovorima koje su potpisali s HZZO-om primili na *sebe* odgovornost u slučaju odavanja informacija o pacijentima, a ona nije niti na HZZO-u niti na Ericsson NT?

Kakva vrsta treninga i s kojim sadržajem je osigurana od strane ugovornog pružatelja softverskih usluga za liječnike-korisnike CEZIH-a, po pitanju informacijske sigurnosti podataka sadržanih u sustavu te zakonskih obveza?

Napomena: u USA postoji posebno radno mjesto - “Hospital Information Security Officer”. Hrvatska je nažalost miljama daleko čak i od prijevoda ovog naziva.

Zbog »curenja« dijagnoza alarmirana policija

Podaci o zdravstvenom stanju pacijenata kolaju privatnim ordinacijama

Zbog sumnje u protuzakonito korištenje tajnih podataka o zdravstvenom stanju pacijenata Dom zdravlja u Samoboru alarmirao je i policiju

Iz privatne ustanove, uz obrazloženje da surađuju s Domom zdravlja Samobor, nazvali su pacijenticu i naveli dijagnoze koje nikome nije rekla – Slavko Lovasić, ravnatelj Doma zdravlja Zagrebačke županije.

Poražavajuća je činjenica da podacima pacijenata ne raspolaže samo CEZIH, odnosno HZZO, već i računovođe u domovima zdravlja, kaže liječnica iz Zagreba.

ZAGREB – Jesu li podaci koje liječnici u sustavu CEZIH-a (Centralnog zdravstvenog informacijskog sustava Hrvatske) upisuju na e-kartone svojih pacijenata dovoljno zaštićeni, pitanje je koje se provlači otkako su liječnici u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u obvezi slati ih elektronskim putem HZZO-u. Podaci o pacijentima predstavljaju osobne podatke najveće tajnosti, što u HZZO-u potvrđuju time što su oni elektronski potpisani i kriptirani, te zaštićeni od neovlaštenog pristupa zaštitom kakva se primjenjuje u bankarskom poslovanju.

Zbog sumnje u protuzakonito korištenje tajnih podataka o zdravstvenom stanju pacijenata ovih je dana alarmirana i policija, potvrdio nam je ravnatelj Doma zdravlja Zagrebačke županije, Slavko Lovasić.

– Prije dva dana nazvali su pacijenticu iz nekakve privatne ustanove, i rekli da su sa Domom zdravlja u Samoboru dogovorili da prate njezino zdravstveno stanje. Pritom su joj naveli dijagnoze koje ni rodbini nije rekla, kaže Lovasić. – To nas je više nego šokiralo, pa smo obavijestili policiju i čekamo ishod istrage – veli ravnatelj Doma zdravlja koji tvrdi da mu se tako nešto nije dogodilo punih 40 godina rada u obiteljskoj medicini.

Nedavno je imao još jedan sličan slučaj, kada su pacijenticu na bolničkom liječenju zbog zloćudne bolesti nazvali doma i nudili da će joj nabaviti specijalni lijek. I oni su se pozivali na suradnju sa zdravstvenom ustanovom gdje se liječi i HZZO-om. Ravnatelj Lovasić sam je istražio slučaj, ali nije našao izvor iz kojeg bi informacije o dijagnozi mogle procuriti, osim portala preko kojeg se podaci šalju u centralnu službu CEZIH-a.

– Od starta mi je bilo jasno da je nemoguće da danas, kad haker može prodrijeti u bazu podataka američke vojske, ne može u HZZO – rezolutan je Lovasić.

Po svjedočenju liječnika, uvid u zdravstveno stanje pacijenata, osim njih, imaju i računovođe u domovima zdravlja, koji pišu račune za HZZO. Krajnje neugodnu epizodu vezanu uz tajnost podataka o svojim pacijentima doživjela je liječnica jednog zagrebačkog doma zdravlja, koju je djelatnica iz računovodstva nazvala kako bi joj pojasnila kako će što jednostavnije pisati fakture za zdravstvene usluge koje naplaćuje HZZO-u.

– Ta me gospođa nazvala i rekla da pišem previše pojedinačnih računa za dijagnostičko-terapijske postupke, da ne trebam pisati tri previjanja nego staviti sve na isti račun. Za primjer mi je navela moju pacijenticu, imenom i prezimenom. Tada sam shvatila za moje pacijente poražavajuću činjenicu, da njihovim podacima ne raspolaže samo CEZIH, odnosno HZZO, već i računovođe u domovima zdravlja – kaže naša sugovornica koja je iz straha za svoj posao željela ostati anonimna.

– Od toga dana živim u nadi da podatke mojih pacijenata dotična računovotkinja ne prepričava na subotnjoj »špici«, da sa svojim prijateljicama na kavi ne raspravlja o nečijim bolestima, terapijama, bračnim razmiricama, koje također pišemo u u karton. Mi smo ti koji smo ih izložili, mi smo ih učinili dostupnima – kaže zagrebačka liječnica, koja smatra da se zlouporaba medicinskih podataka ne mora odnositi samo na ljude na »visokoj« poziciji, već i na nečije prve susjede, rođake, poslodavce, buduće zetove…

Ljerka BRATONJA MARTINOVIĆ
Najavljeno pomno praćenje centralnog informacijskog sustava

HZZO već godinama uvjerava da su podaci o pacijentima potpuno sigurni, te da ih ne bi uspio dešifrirati čak ni potencijalni provalnik koji iz ordinacije odnese računalo. I Agencija za zaštitu osobnih podataka nadzorom CEZIH-a ustanovila je kako je tim sustavom »osiguran visoki nivo informacijske sigurnosti osobnih podataka«, te da »medicinske podatke može koristiti samo izabrani liječnik za svoje pacijente i to korištenjem svoje smart-kartice i PIN-a.« Unatoč vrlo dobrim ocjenama CEZIH-a, Agencija je ipak najavila da će pomno pratiti projekt kako bi se spriječile zlouporabe osobnih, a osobito medicinskih podataka.

(objavio: Novi List)

Rohatinski: Opasan je predsjednik koji se miješa u ekonomiju, a o njoj nema pojma

Dragan Pongračić/CROPIX

Autor: Portal Jutarnji.hr

Guverner HNB-a Željko Rohatinski izašao je s 9 čvrstih teza od kojih su neke jasne poruke budućem predsjedniku i vladajućoj koaliciji,dok se druge obračunavaju s duboko ukorijenjenim predrasudama, piše Globus.

1. Unatoč Ustavom suženom manevarskom prostoru predsjednik može bitno utjecati na ekonomsku politiku. On međutim mora znati što želi i kako to provesti; ako to ne zna, a pokušava pomoći – opasan je.

Rohatinski je poslao jasnu poruku novom predsjedniku. Ujedno je, bez posebne potrebe da iznosi primjere, dao i jasnu packu odlazećem Stjepanu Mesiću, čije su gospodarske akcije (u dobru volju ne ulazimo) više puta mogle završiti pogubno da nije bilo brzih Vladinih spasilačkih intervencija.

2. Financijska kriza mnoge je zemlje pogodila teže nego Hrvatsku. Hrvatski realni sektor pogođen je padom izvoza i štednjom na domaćem tržištu. Proizvođači moraju shvatiti da je prošlo vrijeme domaće potrošnje s inokreditima.

Činjenica je da su banke u Hrvatskoj i u protekloj kriznoj godini dobro poslovale. Pad koji se osjetio u industriji temelji se na nekonkurentnosti domaćih proizvođača. Naručitelji su se vrlo brzo okrenuli prema onima koji su pokazali spremnost na brzu prilagodbu. U Hrvatskoj je takvih, nažalost, malo. Oni koji su se pokazali takvima – kompanije Atlantic grupe – nastavili su rasti i u kriznoj godini.

3. Građevinski sektor dobar je primjer loše prakse koja se temelji na rastu financiranom novcem poreznih obveznika.

Građevinari su godinama odlično živjeli od velikih državnih infrastrukturnih projekata i od poticane stanogradnje. Kada je država ostala bez sredstava za megaprojekte, građevinske kompanije ostale su bez poslova.

4. Menadžeri koji su danas u zatvoru nisu napravili ništa različito od onoga što rade posljednjih 20 godina, samo što se to u razdobljima kada je bilo novca lako moglo učiniti nevidljivim.

Da je Podravka mogla servisirati svoje dugove, nikada se ne bi otkrili “sumnjivi potezi” njezina menadžmenta. Problem se otvara u trenutku kada novca nestaje i kada netko za to mora odgovarati. Slijedeći trag novca, redovito se dolazi do zastrašujućih otkrića koja u krug kandidata za Lepoglavu uvlače sve više poznatih imena iz vrha društvene i političke piramide države. Priča će se širiti i zahvaćati sve više imena.

5. Oblik vlasništva manje je važan od odgovornog ponašanja vlasnika. U hrvatskom državnom sektoru zasad se teško može govoriti o odgovornom vođenju kompanija i teško je očekivati značajne promjene bez promjene mentaliteta.

U uređenim društvima, gdje se u pravilu posluje u skladu sa zakonom, a menadžeri državnih tvrtki moraju opravdati svoje rezultate pred vlasnikom, doista nije važno je li kompanija ili banka privatna ili “državna”. U Hrvatskoj se s novcem poreznih obveznika postupa kao da je riječ o samopodrazumijevajućem kapitalu koji će vječno pristizati. To nije klima u kojoj treba priželjkivati jačanje utjecaja ili vlasničkih udjela države u kompanijama ili bankama.

6. (Spasiteljski) fond koji bi se financirao emisijom svježeg novca iz primarne emisije velik je rizik za središnju banku. Ne usmjeri li se taj novac u proizvodnju, potrošnja će povećati potražnju za devizama, kuna će se naći pod pritiskom. Da bi cijela priča uspjela, treba nam veća koordinacija monetarne i fiskalne politike.

HNB niz godina vodi bitku oko toga što je najbolji način da se istovremeno zadovolje populistički apetiti političara i zadrži stabilnost monetarnog sustava. Preveliki državni troškovi stvaraju pritisak na središnju banku, od koje se očekuje da neprestano održava dovoljnu količinu novca u sustavu. Bilo kakav fond koji bi se financirao novcem iz primarne emisije (svježe tiskanim), a da se prije njegova osnivanja ne odrede čvrsti kriteriji prioriteta i čvrsta pravila njegova korištenja bio bi fijasko ekonomske i monetarne politike.

7. U Hrvatskoj je stvoreno pogrešno uvjerenje o svemoći države. Gospodarstvenici moraju biti svjesni da im nitko neće pomoći ako sami sebi ne znaju pomoći.

Štoviše, onima koji nemaju ideje kako se izvući ni država ne treba pomagati. Financirati nečiji bankrot novcem poreznih obveznika ne smatra se odgovornim vođenjem ekonomske politike države.

8. U bankama ima novca, ali u kriznim situacijama rizik je povećan i one nisu spremne ulaziti u potencijalno nesigurne poslove. Često su ekonomski jake države na sebe preuzimale dio rizika. Hrvatskoj državi danas je vrlo teško ulaziti u povećani rizik sa situacijom u kakvoj se nalazi proračun.

Za razliku od bogatih zapadnih zemalja, gdje su krizom bile pogođene banke koje su onda zatražile i dobile pomoć od država, u Hrvatskoj je kriza prvo ispraznila državnu blagajnu. S proračunom koji ima problema s punjenjem, država koja je uz to još i u ozbiljnim dugovima teško može na sebe preuzimati rizike privatnih kompanija.

9. Hrvatska je visoko zadužena zemlja, no to ćemo i 2010. uredno otplaćivati i možemo to podnijeti. Važno je da se relativna inozemna zaduženost dalje ne povećava.

BDP će u ovoj godini rasti mnogo sporije nego u doba velikoga kreditnog buma. HNB je tijekom proteklog razdoblja osigurao rezerve koje mogu amortizirati današnji stupanj zaduženosti zemlje. Ne uspori li se ritam zaduživanja, HNB-u će se značajno smanjiti mogućnost pozitivnog utjecaja na ekonomsku politiku, piše Globus .

Gizmodo

HRVATSKA se po konkurentnosti gospodarstva, prema najnovijim podacima, našla u društvu Namibije, Maroka Vijetnama, nakon što smo prema ocjenama pali za čak 11 mjesta i trenutno se nalazimo na 72 mjestu od moguće 133 zemlje. Štoviše, Hrvatsku je sada po konkurentnosti preskočila i Crna Gora, a jedino nam za utjehu može služiti podatak da je iza nas još uvijek Srbija.

Od ostalih susjeda recimo kako je Slovenija sada na 37 mjestu u svijetu, što je skok za pet mjesta, dok je Crna Gora nedostižna na 62. mjestu. Za one koji možda ne znaju riječ je o izvještaju o globalnoj konkurentnosti 2009./2010. Svjetskog gospodarskog foruma. Hrvatska sudjeluje u istraživanju već osam godina, a današnje 72. mjesto najlošiji je rezultat ikada.

Prema podacima koji su danas prezentirani ocjena konkurentnosti pala je za 4,5 posto na svega 4,03. Od dvanaest stupova konkurentnosti najveći je pad zabilježen u efikasnosti tržišta rada, gdje je zabilježen pad za 24 mjesta te efikasnosti tržišta roba, gdje smo skliznuli za 18 mjesta. U oba područja nalazimo se ispod 90. mjesta među 133 zemlje svijeta.

Seebiz otkriva i kako su institucije, odnosno njihova efikasnost, koje su bile među problematičnim područjima i lani, sada su se srozale na 85. mjesto, a izvješće o gospodarskoj konkurentnosti napominje probleme s prevelikom i neučinkovitom administracijom te neproduktivne javne rashode, ali i korupciju.

Podsjetimo, kako je jučer izvješće bonitetne kuće Dun & Bradstreet (D&B), na najgori je mogući način opovrgnulo najave premijerke Jadranke Kosor kako je izlaz Hrvatske iz krize vrlo blizu te su ocijenili kako je samo povećan pad u gospodarstvu nakon Vladinih mjera.

Izvor: index.hr

Prema definiciji, nadzor (”surveillance”) je blisko promatranje osobe ili grupe, osobito one koja se nalazi pod sumnjom.

U ovom zanimljivom dokumentarnom filmu opisan je najnoviji trend koji se u zadnjih desetak godina a osobito od 2001. proširio svijetom. Da li su svi ljudi potencijalno sumnjivi? Da li je privatnost ljudsko pravo ili se sve mora promatrati i to (nekada!) ljudsko pravo se nužno mora kršiti ne bi li se pronašli potencijalni sumnjivci? U okviru toga, što uopće danas znači pojam privatnosti u okviru informacijske sigurnosti? Da li će privatnost postojati za, recimo, deset godina?

Iako koncept nigerijske poštanske prijevare postoji već desetljećima (prvo je bio razvijen redovnom a zatim i putem elektroničke pošte), vrlo često se može susresti ljude, osobito one koji su nedavno počeli koristiti elektroničku poštu i koji je koriste srazmjerno rijetko, koji su začuđeni kada u poštanski sandučić zaprime email od nepoznate osobe koja traži pomoć u transferu novca i nudi nebulozne svote.

Prije desetak godina nekoliko ljudi iz Hrvatske, točnije, Dalmacije, bili su žrtva ove prijevare te su čak osobno otišli u Nigeriju u pokušaju povrata novca koji su poslali kako bi se “procesirale” obećane transakcije. Neki od njih jedva su izvukli živu glavu.

Tehnike prijevare nisu vezane uz tehnološki kontekst - elektronička pošta koristi se samo kao medij masovne distribucije elektroničkih poruka - nego uz tehnike socijalnog inženjeringa, te psihologiju uvjeravanja. Elektronička pošta tu pomaže samo utoliko što omogućuje masovnu distribuciju poruka a statistički gledano, zakonom velikih brojeva, čim je veći broj poslanih pisama, veća je mogućnost da se naiđe na lakovjernu osobu koja je voljna uložiti, točnije, izgubiti svoj novac.

Evo nekoliko poveznica s više informacija o tom načinu prijevare - poveznica 1 - poveznica 2 - poveznica 3.

“Birokrat je osoba koja otvoreno tvrdi da ništa neće učiniti, a onda se toga tvrdoglavo drži”

Guste Santini, HRT1, 08.07.2009.

Pointy-Haired Boss - PHB

The manager of Dilbert and the other engineers, and the main antagonist of the strip; his real name is never mentioned. In earlier strips the Boss was depicted as a stereotypical late-middle-aged balding middle manager; it was not until later that he developed his signature “pointy hair”. He is hopelessly incompetent at management and is very bombastic. He does not understand technical issues but always tries to disguise this, usually by using buzzwords he also does not understand. The Boss treats his employees alternately with disdain or neglect; he is narcissistic, using them to his own ends regardless of the consequences to them. Adams himself wrote that “He’s not sadistic, just uncaring.” The Boss’s level of intelligence varies from near-vegetative to perceptive and clever, depending on the strip’s comic needs. His utter lack of ethics, however, is perfectly consistent. His brother is a demon named Phil, the Prince of Insufficient Light, and according to Adams the pointy hair is intended to remind one of devil’s horns. (source: Wikipedia)

The world competitiveness scoreboard 2009

U članku “Top 10 disappointing technologies” izložen je vrlo zanimljiv osvrt na biometriju kao tehnologiju. Naime, godinama, praktično gotovo cijelo jedno desetljeće, povremeno se pojavljuje biometrijska tehnologija kao dio korisničkih sučelja. Poslovna linija prijenosnih računala ima čitače za otiske prstiju, kao i neka palmtop računala. Većina nas koji se krećemo u krugu korporativnih klijenata vidjeli smo čitače biometrijskih značajki na ulazima u osjetljive prostorije (otisak prsta, zjenica), a voditelji informacijskih sustava često bi potiho rekli da je to bila promašena investicija i da nisu u upotrebi nego se koriste obične swipe kartice. S druge strane, tvrtke koje pokušavaju prodati biometrijska rješenja širem krugu korisnika oglašavaju svoje proizvode kao vrlo funkcionalne i kao zadnju riječ tehnike u informacijskoj sigurnosti - nešto što pruža neporecivu jedinstvenu identifikaciju pristupa.

Gdje točno leži istina?

Honourable mention: Biometrics

“Iain Thomson: Biometrics was supposed to be the magic bullet that solved all our security needs. Look in any film where they are trying to be futuristic or high tech and you’ll see people getting their body scanned as a security measure.

However, the reality has proved less than we were promised. Fingerprint readers are in wide circulation but they are easily fooled these days with cheap materials, or by more direct means. Taiwanese robbers reportedly cut the finger of a man whose car had a fingerprint ignition, something that led scanner manufacturers to install a temperature sensor in future models to prevent a repeat.

Facial scanning was also touted as foolproof, and then quickly found to be anything but. Even DNA fingerprinting is now being questioned, either because the chemistry is defective or the lingering possibility that an individual’s DNA may not be unique. Hell, they still haven’t proved that fingerprints are even unique.

Maybe one day we’ll come up with the ultimate biometric solution but I have my doubts.

Shaun Nichols: One of the problems with biometrics is that people don’t really want it.

As much as we love movies about cyborgs and futuristic bio-scanning systems, few people are comfortable with actually allowing machines to analyse and classify us on that sort of level. While locks that require a palm or thumb print are emerging for high-security applications, the ‘big brother’ implications of taking the technology to the masses are too much for most of us.

As Iain mentioned, there are also some rather unpleasant ways to thwart such systems. Iain noted the finger incident in Taiwan, and anyone who bothered to sit through the film ‘Demolition Man’ remembers the, well, ‘creative’ way in which Wesley Snipes was able to get through the retinal scanning machine. If someone is determined to get into my place of work or residence, I’d rather they do so by picking the lock than by hacking off a body part.”

“When a meeting, or part thereof, is held under the Chatham House Rule, participants are free to use the information received, but neither the identity nor the affiliation of the speaker(s), nor that of any other participant, may be revealed”

Moj iskusniji i poštovani kolega mr. sc. Zdenko Adelsberger objavio je članak na portalu Kvalis kao profesionalni osvrt na članak “Mane ISO sustava upravljanja kvalitetom” objavljen na ovim stranicama. Članku se nema što dodati ili oduzeti, osim napomene da iz njega nedvojbeno progovaraju godine akumuliranog iskustva u branši upravljanja kvalitetom. Osobito naglašavam iskrene primjere navedene iz prakse.

Kratki video koji govori o tome što učiniti ukoliko ste žrtva krađe identiteta.

Temeljna zamjerka većini ISO sustava upravljanja kvalitetom je pretjerana egocentričnost - sve organizacije koje su prošle kroz proces ISO certifikacije znaju koliko resursa (novca i vremena) “gutaju” prije uvođenja i osobito nakon procesa certifikacije. Nadalje, vrlo često dolazi do pojave “pretjerane reguliranosti” gdje se čak i najbanalnije situacije i procesi pokušavaju podvesti pod formalne procedure, uključujući i one koje nemaju ama baš nikakav potencijalni ili realni mogući utjecaj na poslovni rezultat.

Većina ISO sustava upravljanja u sebi sadrži tvrdnju kako njihovo uvođenje povećava konkurentnost, profitabilnost i percepciju organizacije od strane okoline. No, da li je to baš tako? Na čemu se točno temelji ta izjava, sveprisutna u klauzulama većine ISO sustava upravljanja kvalitetom? Ovdje možete pročitati jedan vrlo zanimljivi članak u kojemu je objašnjeno na primjeru jednog izvedenog i dobro dokumentiranog istraživanja kako ISO 9001 certifikacija nije pokazala značajnije povećanje profitabilnosti u odnosu na konkurenciju branše koja nema taj certifikat, uz objašnjena ograničenja izvedenog istraživanja. Pritom ne treba zaboraviti kako neuvođenje sustava ISO certifikacije nije isto što i izostanak sustavnog rukovođenja poslovnim procesima i vođenje jasnog registra aktualnih procedura tamo gdje je to nužno i potrebno!

U svakom slučaju, ozbiljan rukovoditelj ili direktor uvijek će potražiti mišljenja s više strana a kada je uvođenje nekog ISO sustava u igri, ovakva istraživanja su valjan putokaz prema “drugoj strani medalje” koji treba uzeti u obzir pri odlučivanju.

The relationship between ISO 9000 and business performance: does registration really matter?

White, Margaret A.

Izdavač: “Journal of Managerial Issues” , 22 rujan 1999

Zanimljivo je i mišljenje, odnosno osobno iskustvo jednog managera o vrijednosti ISO 9001 certifikacije u njegovoj organizaciji.

Internet.Com izdao je svoj novi e-book pod naslovom “Navigating your IT career 2009″. Već iz samog sadržaja jasno je kako su obrađene teme koje se bave recesijom i ulogom ICT funkcije, odnosno utjecajem kontrakcije ekonomske aktivnosti na posao u ICT sektoru, uz savjete o tome kako se ponašati na razgovoru za posao.

Sadržaj:

• For IT Workers, How Bad Will It Get?
  James Maguire
• Recession-Proof Your IT Gig
  Drew Robb
• IT Job Hunt: Standout Cover Letters and Resumes
  Katherine Spencer Lee
• Three Job Hunting Makeovers That Won’t Cost a Dime
  Drew Robb
• Surviving the Technical Interview
  Deb Shinder
• How to Not Get an IT Job: 10 Tips
  James Maguire

Dvije zanimljive Powerpoint prezentacije (0.8 MB, ZIP arhiva) koje pokazuju različite vrste krađa s bankomata, od kojih jedna uključuje i metode socijalnog inženjeringa.

U publikaciji “Statističke informacije 2008” Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske nalaze se odgovori na mnoga pitanja iz domene stanja korporativnog upravljanja u Republici Hrvatskoj - samo ih je potrebno na pravi način znati pročitati…

Već neko vrijeme svi mediji na sav glas, u ovom ili onom obliku, donose katastrofične vijesti o ekonomskoj krizi, navodno najgoroj u ovom stoljeću.

No, usprkos tome, u Hrvatskoj kao da se ništa niti ne događa. Zasigurno, plaće u javnom sektoru malo su pale, no naizgled, živi se isto kao i prije.

Koji su temeljni razlozi za tu, naizgled neodrživu dihotomiju?

1. U Hrvatskoj u doba najbolje zaposlenosti postotno gledano radilo je dvostruko manje zaposlenih od ukupnog stanovništva u odnosu na USA u ovom trenutku, kada je tamo zabilježen najveći poslijeratni gubitak radnih mjesta.

2. Hrvatska ima tradicionalno visoku stopu štednje stanovništva (iako, komparacija u apsolutnim iznosima zbog niže kupovne moći s ostalim državama Europe govori drugačije) za razliku od mnogih drugih, povijesno gledano, ekonomski stabilnijih država gdje stanovništvo zbog lakše raspoloživog posla i financijskih sredstava nema naviku štednje.

3. Hrvatska je imala značajne devizne rezerve, koje su u kombinaciji s restriktivnom monetarnom politikom HNB-a omogućile stabilnost tečaja kune koja je precijenjena, što je nažalost pogodovalo uvoznom lobiju a posve destimuliralo proizvodnju.

4. Hrvatska pokriva oko pola uvoza izvozom - u takvom sustavu, smanjenje izvoza na strana, krizom zahvaćena tržišta, rezultira manjim potresima nego u onim državama u kojima je veća pokrivenost vanjske razmjene. Nažalost, moglo bi se reći da se u Hrvatskoj “ionako ništa ne proizvodi pa je šok manji”.

5. Hrvatska ima kancerogen, ekspanzivan, neproduktivan državni sektor koji čini značajan dio državne ekonomije a čiju veličinu s obzirom na sinekure, poduzeća-kćeri i kompleksne odnose je gotovo nemoguće sa sigurnošću procijeniti. U tom smislu, radi se o sustavu gdje se iz lijevog džepa novac pretače u desni džep (Englezi bi rekli “robbing Peter to pay Paul”), pri čemu se trudi da desni džep bude privatan. Socijalna politika države uglavnom se temeljila na svetosti prava zaposlenih koij su plaćeni iz državnog proračuna, čime je stvorena uravnilovka koja posve onemogućuje kvalitetan razvoj ljudskog kapitala.

6. U Hrvatskoj je stvoren privid visokog standarda građana koji se održava neselektivno odobravanim kreditima od strane stranih banaka koje posjeduju hrvatski bankarski sektor po kamatnim stopama znatno višima od onih u njihovim matičnim zemljama. Financijski inženjering potpomognut je i od strane investicijskog financijskog sektora i lokalnih igrača (nedokazivo!!!). Ispuhivanje ovog balona srušilo je index Crobex sa razina od cca 5200 do 1400 u kratkom roku. No, u zadnjih nekoliko godina i ova je Ponzi shema stvorila proverbijalni privid lake zarade i podizanja standarda prosječnog građanina bez velike muke.

7. Financijska tržišta predviđaju dok ekonomska analiza ex-post pokazuje kretanja ekonomije. Stoga se kretanja iz realnog sektora analiziraju sa odmakom, u najboljem slučaju, kvartalnim.

Visoka zaduženost države, ovisnost o turističkoj sezoni, neproduktivnost i nedodirljivost državnih službi te smanjeni porezni prihodi omča su oko financijskog vrata države u ovom trenutku. Sustav puca u trenutku kad se suverenitet fiskusa mora de facto prepustiti MMF-u u trenutku kada država dođe u poteškoće sa servisiranjem duga. U ovom trenutku u državi praktično ne postoje nikakve antirecesijske mjere niti je javno izvedena ekonometrijska analiza pojavnosti ili analiza utjecaja.  Hrvatska ne može izaći iz krize na način na koji to može pokušati jedna SAD, koja može “potrošiti svoj put kroz krizu” fiskalnom ekspanzijom pošto je dolar svjetska rezervna valuta - Hrvatska može isključivo rezati troškove, povećavati prihode i optimizirati strukturu fiskusa preusmjeravanjem u ekonomski žive a ne politički indicirane projekte.

Nažalost, gotovo niti jedna hrvatska Vlada od njenog osamostaljenja nije pokazala da shvaća temelje ekonomskih zakonitosti tako da je posve neizvjesna ekonomska sudbina države. U svakom slučaju, sredina 2009 godine a osobito jesen, pokazat će se ključnima za procjenu utjecaja krize, a osobito vezano uz nastavak krize u svjetskom financijskom sektoru i dostupnost financijskih sredstava na međunarodnom tržištu kapitala.

Danas oko 11.22h ujutro došlo je do napada na host server i/ili sam Web www.vjestak-informatika.com od strane frame-based trojana te je site bio nedostupan neko vrijeme, kao i admin konzola za logiranje. Za sada je počišćen sam site, no još je potrebno obavijestiti admina host providera kako bi se vidjelo da li se radi o sistemskom propustu ili problemu s CMS-om. Naime, ako se radi o problemu s CMSom, trebat će pričekati novu zakrpu (trenutačno je primijenjena zadnja verzija zakrpe za sam CMS).

U svakom slučaju  veliko hvala dugogodišnjoj kolegici Suzi - već će ona znati o kome se radi - koja je nažalost odigrala ulogu beta testera te prva naišla na ovaj problem i dojavila da je site offline. Nažalost, bila je u pravu i site je bio zaražen.

Skrećem pažnju na novi hrvatski portal koji se bavi tematikom kvalitete i sigurnosti, Kvalis.

Na Web adresi http://www.vojkovic.info/ nalaze se osobne Web stranice dr.sc. Gorana Vojkovića, vrsnog pravnog stručnjaka koji je svoje poznavanje pravne znanosti kombinirao s tehničkim kontekstom informacijske sigurnosti. Autor je članaka u časopisima Mreža, Informator te infoTrend.

Poštovani čitatelji,

pokrenute su nove Web stranice koje će, osim u svrhu osobnih stranica, prvenstveno služiti kao “outlet” za aktivno promišljanje o problematikama:

• sudskih vještačenja iz područja informatike i telekomunikacija
• vansudskih vještačenja iz istog područja
• forenzike računalnih i mrežnih sustava
• teorije i prakse integralne korporativne sigurnosti i sigurnosti informacijskih sustava,

te u nešto manjoj mjeri:

• teorijom i praksom korporativnog upravljanja sektorom informatike

Cilj je održati stranice aktualnima, stoga je predviđena dinamika osvježavanja minimalno jednom tjedno, ovisno o raspoloživom vremenu i novim sadržajima.

Za sada Vas pozivam da uputite sve prijedloge i kritike preko Kontakt obrasca s desne strane korisničkog sučelja. Otvoren sam za sve konstruktivne prijedloge i kritike po pitanju sadržaja i formata stranica.

Dostavu promjena na stranicama možete osigurati prijavom na newsletter (novosti) koje će biti automatski slane periodički u Vaše sandučiće elektronske pošte. Predviđena dinamika slanja newsletter-a je jednom mjesečno, dakle radi se o sustavu koji radi s niskom frekvencijom slanja.