You are currently browsing the archives for the “ICT governance” category.

Modeli zrelosti informatičkih sustava (IT Maturity models)

April 27, 2013 // Posted in ICT governance  |  No Comments

Model zrelosti informatičkih sistema - IT maturity models - stalni sudski vještak za informatiku i telekomunikacije Saša Aksentijević

Model zrelosti informatičkih sistema – IT maturity models – stalni sudski vještak za informatiku i telekomunikacije Saša Aksentijević

12 koraka do ekološkog podatkovnog centra

February 10, 2012 // Posted in ICT governance  |  No Comments

12 Steps to Greener Data Center

Na što se najviše troše korporativni ICT proračuni?

November 6, 2010 // Posted in ICT governance  |  No Comments

REZULTATI ANKETE

Što CEO mora znati o informacijskoj sigurnosti?

June 4, 2010 // Posted in ICT governance  |  No Comments

Hrvatska na 36. mjestu prema indeksu razvoja ICT usluga

February 24, 2010 // Posted in ICT governance  |  No Comments

Originalni tekst objavljen je na portalu Večernjeg lista 24.02.2010. godine.

Hrvatska na 36. mjestu prema indeksu razvoja ICT usluga

Potkraj 2009. u svijetu je zabilježeno oko 4,6 milijarda korisnika pokretnih mreža, a internetom se koristilo oko 1,7 milijarda ili 26 posto svjetskog pučanstva.
Autor: Ana Škiljić Ravenšćak/VLM

Unatoč gospodarskoj krizi koja je zahvatila sve kutove svijeta, uporaba informacijskih i komunikacijskih (ICT) usluga, a osobito usluga pokretnih komunikacija i internetskih usluga, raste u cijelom svijetu.

Prema redovnom izvješću Međunarodna telekomunikacijske unija (ITU) pod nazivom Mjerenje informacijskog društva, potkraj 2009. u svijetu je zabilježeno oko 4,6 milijarda korisnika pokretnih mreža, a internetom se koristilo oko 1,7 milijarda ili 26 posto svjetskog pučanstva.

Prema spomenutom izvješću, koje kao mjerilo ukupnog napretka u razvoju informacijskog društvu koristi 11 pokazatelja koji obuhvaćaju dostupnost ICT-a, njegovu uporabu i stručne kvalifikacije, Hrvatska je ostvarila izvanredan napredak u području dostupnosti ICT-a.

Prema IDI vrijednosti ( takozvani indeks ICT razvoja) za 2008. godinu, rangirana je na 36. mjestu, što je pomak za jedno mjesto u odnosu na prijašnju godinu. Hrvatska se nalazi ispred svih zemalja regije, osim Slovenije, te ispred Češke, Slovačke, Cipra, Poljske i Latvije.

Hrvatska je i među 10 vodećih zemalja svijeta prema porastu IDI vrijednosti u 2008. godini u odnosu na 2007. godinu.

Ostvarili smo i pomak na ljestvici kojom se mjere troškovi ICT usluga u odnosu na BDP po stanovniku. Tako se po cijenama nalazimo na 49. mjestu od 161 zemlje, u skupini zemalja u kojima su troškovi košarice ICT usluga manji od 2 posto mjesečnog BDP-a po stanovniku.

Ako se uzmu u obzir samo cijene širokopojasnih usluga u nepokretnoj mreži, Hrvatska se smjestila na 41. mjestu od 161 zemlje, s cijenama manjim 24 posto u 2009. u odnosu na 2008. godinu.

Prema tome, cijene širokopojasne usluge niže su nego u Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj, Estoniji, Latviji te u svim zemljama regije, osim Slovenije.

Jesu li ljudi shvatili da je ISO standard smeće i da li im to treba reći?

February 21, 2010 // Posted in ICT governance, Ostalo  |  No Comments

Riječki Novi list objavio je 09.02.2010. godine vrlo intrigantan intervju s Johnom Seddonom, vlasnikom tvrtke Vanguard Consulting.

Njegova četiri najpoznatija djela su:

  • I Want You to Cheat: the unreasonable guide to service and quality in organisations (1992)
  • The Case Against ISO9000: How to create real quality in your organisations (1996)
  • Freedom from Command and Control: a better way to make the work work (2003)
  • Systems Thinking in the Public Sector: The Failure of the Reform Regime…. and a Manifesto for a Better Way (2008)

Intervju prenosimo u cijelosti.

John Seddon Interview

Pet najvećih ubojica proračuna ICT odjela

January 19, 2010 // Posted in ICT governance  |  No Comments

Da li je moguće pogoniti servere bez električne struje, mogu li posebno trenirani zečevi instalirati sigurnosne zakrpe u korporacijama te da li je moguće koristiti čarobni štapić za upravljanje datacenterima – saznat ćete u sljedećem dokumentu koji je izdao IBM.

eBook Top 5 IT Budget Killers

Informatizacija na hrvatski način

November 28, 2009 // Posted in ICT governance  |  No Comments

Sustav koji ne radi HPB platio 112 milijuna kuna

Ukupna vrijednost projekta iznosi 150 milijuna kuna, no preostalih 38 bit će uplaćeno kad sustav konačno proradi – autor Jagoda Marić, Novi list

ZAGREB – Uz 400 milijuna kuna gubitka kojeg će uzrokovati loši krediti, novoj upravi Hrvatske poštanske banke (HPB) muku zadaje i projekt ulaganja u informatiku vrijedan 150 milijuna kuna. Prije četiri godine stara je uprava na čelu s Josipom Protegom pokrenula program implementacije novog informacijskog sustava, a posao je dogovoren i ugovori su sklopljeni u ožujku 2006. godine.

No, u tim ugovorima, kako doznajemo, nije utvrđen rok u kojem novi informacijski sustav treba proraditi, pa nije čudo da se to gotovo četiri godine kasnije još uvijek nije dogodilo. Naši izvori iz banke otkrivaju da je bivša uprava s partnerima, indijskom kompanijom Infosys te domaćim Compingom, dosad dogovarala šest ili sedam termina za implementaciju sustava, ali da ti rokovi nikada nisu ispoštivani. S obzirom da oni nisu ugrađeni u ugovor, moguće ih je bez posljedica pomicati u nedogled. Ipak, i indijska tvrtka, ali i lokalni partner Comping na svojim internetskim stranicama hvale se dosad ostvarenim poslovima s HPB-om. Na Compingovoj stranici posao s HPB-om je naveden kao jedna od referenci uz tvrtke kao što su HT, HEP, ali i Grad Zagreb i Grad Zadar te nekoliko državnih institucija, među kojima je i Ministarstvo zdravstva.

Iako se s primjenom kasni, Poštanska banka je dosad za sustav koji nije proradio platila 112 milijuna kuna, službeno su otkrili iz HPB-a, najavljujući da će ostatak platiti tek po »završetku projekta«. A projekt bi trebao završiti, odnosno sustav početi s radom, početkom sljedeće godine, vjeruju u HPB-u, jer, kako poručuju, to je projekt od najvećeg prioriteta za banku, Upravu, ali i sve zaposlenike koji ulažu napore u njegov završetak.

Na pitanje zašto gotovo četiri godine nakon potpisivanja ugovora informacijski sustav nije proradio, iz banke odgovaraju da za to postoje tri osnovna razloga, a prvi je »širenje opsega projekta uzrokovanog rastom i razvojem banke kroz ponudu novih proizvoda i usluga te velikim brojem poslovnih i informatičkih projekta«. U 2005. godini banka je, napominju, imala tri poslovnice dok sada ima poslovnu mrežu od 40-ak podružnica i poslovnica te nudi cijelu paletu konkurentnih proizvoda i usluga, a broj zaposlenika je narastao s 300 na tisuću. Uz drugi razlog, veliki broj potrebnih prilagodbi, radi toga što banka posluje u preko tisuću poštanskih ureda, ali i zbog zahtjeva regulatora, iz HPB-a priznaju i treći razlog, odnosno »premali broj vlastitih kvalitetnih resursa za sve projekte koji su bili u tijeku ili su dovršeni u posljednje četiri godine«.

Tako ispada da banka od tisuću ljudi ima premalo resursa, da je implementaciju informacijskog sustava onemogućavalo to što je širila broj poslovnica i što posluje na šalterima Hrvatske pošte, kao da to i tadašnja uprava, ali i oni koji su se prihvatili posla implementacije novog informacijskog sustava, nisu morali znati 2006 godine. Jedan od članova Nadzornog odbora banke s kojim smo razgovarali ističe da nije stručnjak za informatiku, pogotovu za specifičnosti koje na tom polju traži bankarski sustav, ali da i veće neznalice znaju da je četiri godine u informatičkoj tehnologiji cijela vječnost, pa najavljuje da će tražiti podatke o tome je li u međuvremenu kupljena neka oprema i koliko je ona i danas u korak s vremenom te koliko je banka izgubila na tome.

Razlozi kašnjenja

– širenje banke s tri poslovnice na 40 podružnica i poslovnica,

– veliki broj potrebnih prilagodbi,

– premali broj vlastitih kvalitetnih resursa.

Amortizacija povećava gubitak

Iako se još ne može koristiti novim informacijskim sustavom za kojeg je već platila 112 milijuna kuna i koji će je koštati još 38 milijuna kuna, banka bi zbog tog projekta, koji je trebao unaprijediti njezino poslovanje, mogla dodatno povećati ionako zabrinjavajući gubitak od 400 milijuna kuna. Na visoko ulaganje u imovinu od 150 milijuna kuna banka dosad nije »odradila« amortizaciju, odnosno smanjila njezinu vrijednost, pa će to morati učiniti možda već u idućoj godini, S obzirom na visoke stope amortizacije na informatičku imovinu, bit će visoki i troškovi amortizacije koji će dodatno utjecati na gubitak ili dobit banke. Moguće je da će banka morati predvidjeti troškove amortizacije i prije nego što sustav proradi.

Hrvatska industrija softvera

October 20, 2009 // Posted in ICT governance  |  No Comments

Hrvatska industrija softvera pokazuje u 2009 godinu značajnu kontrakciju, kako na području implementacije ERP sustava principala, tako i na području samostalnog nastupa pri izradi “customiziranih” rješenja.

Pogledajmo kako su ti brojevi izgledali u rekordnoj 2008 godini.

Prodavači softverskih rješenja u RH u 2008. godini

Prodavači softverskih rješenja u RH u 2008. godini

 

Proizvodjaci softvera u Republici Hrvatskoj 2008. godine

Proizvodjaci softvera u Republici Hrvatskoj 2008. godine

Zanimljivo je da tisuću najvećih poduzeća u Hrvatskoj ima prihod oko 475 milijardi kuna te zapošljava 400.000 ljudi, odnosno 40 % ukupno zaposlenih.
Možemo se zapitati koji je značaj industrije i trgovine softverom u Republici Hrvatskoj danas?

Korporativna kultura (primjer Netflixa)

August 11, 2009 // Posted in ICT governance, Ostalo  |  No Comments

Da li je korporativna kultura u Vašim organizacijama organizirana na sličnim principima kao u Netflix-u? Prezentacija je poduža no isplati se pogledati svima koji aktivno upravljaju svojom karijerom a osobito profesionalcima iz HR službi.
Moram priznati da ne poznajem niti jednu organizaciju (poduzeće, instituciju) u Republici Hrvatskoj koja bi bila na tragu ovakvog sustava odnosa prema ljudskim resursima, eventualno jedna ili dvije tvrtke u Zagrebu u stranom vlasništvu su u nekim elementima razvoja korporativne kulture i identiteta nešto naprednije od ostalih.
View more presentations from reed2001.

Koliko je zapravo novca 10 milijuna EUR?

August 10, 2009 // Posted in ICT governance  |  No Comments

Hrvatske željezniceŠto se zapravo može kupiti u IT svijetu (i periferiji istoga) s 10 milijuna EUR? Da li je to puno novca?

  • u Hrvatskoj se prodavaču u trgovini ICT hardverom obično ponudi plaća oko 4000 Kn bruto ili 3000 Kn neto. Dakle, godišnje oko 6600 EUR. Za 10 milijuna EUR moguće je angažirati 1515 man-yearova ICT prodavača
  • ICT tehničar opće namjene obično ima plaću oko 6400 Kn bruto ili 4500 Kn neto. Godišnje se radi o 10500 EUR. Za 10 milijuna EUR moguće je angažirati 952 man-yeara ICT tehničara
  • ICT specijalist s desetljetnim stažem, interni konzultant ili specijalist ICT grane s magisterijem može se angažirati već za 12000 Kn bruto ili 8000 Kn neto, odnosno godišnje oko 20.000 EUR. Za 10 milijuna EUR moguće je angažirati 500 man-yearova magistara ICTa
  • ICT manager ili direktor ICT poslova varira u plaći, no ako se radi o velikim sustavima i dioničkim društvima, obično se radi o iznosu do 15.000 Kn neto ili oko 25.000 Kn bruto, tj. godišnje 41.000 EUR. U 10 milijuna EUR “stane” 243 direktor-godina ICT poslova
  • 18180 sudskih vještačenja prosječne kompleksnosti iz područja informatike i telekomunikacija
  • godišnji proračun za ICT u neracionalno vođenim ICT odjelima drugog, trećeg ili četvrtog grada po veličini u Republici Hrvatskoj lako bi mogao dostići oko 1,000.000 EUR, dakle, za 10 milijuna EUR moguće je pokriti kapitalne i operativne troškove na rok od oko deset godina
  • s milijun EUR godišnje moguće je pokriti godinu do dvije kapitalnih i operativnih troškova te troškova plaća ICT odjela u business unitu korporacije koja obavlja svoj posao na globalnom tržištu i ima 400-500 zaposlenih. Dakle, s deset milijuna EUR moguće je to činiti pet do deset godina
  • cijena ISO 27001 certifikacije za veće sustave lokalne samouprave te srednje korporativne sustave u manjem opsegu u globalu se u Hrvatskoj danas naplaćuje od 100 do 500.000 Kn. Dakle, za 10 milijuna EUR moguće je certificirati od 150 do 700 takvih sustava
  • neke od najpoznatijih manjih hrvatskih tvrtki na području logičke ICT sigurnosti s jednim do deset zaposlenih imaju ukupni godišnji promet koji se kreće od 500.000 Kn do 1,000.000 Kn. Deset milijuna EUR pokriva 70 do 150 godina prometa jedne takve tvrtke
  • veće hrvatske tvrtke koje se bave integralnom sigurnošću s više desetaka zaposlenih i imaju lukrativne ugovore s državom imaju ukupni promet do 10 milijuna kuna godišnje, u deset milijuna EUR stane 6-7 godina njihovog ukupnog prometa
  • jedan cloud data center s milijun jezgri košta oko 1 milijun EUR, dakle moglo bi ih se nekako nabaviti desetak
  • dvadeset Pagani Zonda F
  • SunSeeker Predator 108 opremljen po želji K. Raikkonena

Prema tome, 10 milijuna EUR može se smatrati malom, osrednjom ili većom količinom novca, no u svakom slučaju, olakotnu okolnost, ukoliko se smatra većom količinom novca, čini činjenica kako se financira iz sredstava koja se u Republici Hrvatskoj smatraju ničijima, odnosno iz sredstava poreznih obveznika.

Rebalans (IT proračuna!)

August 7, 2009 // Posted in ICT governance  |  No Comments

Rebalans, kriza i recesija u zadnje vrijeme su postali najviše ponavljani pojmovi u hrvatskim medijima. Međutim, u korporativnom svijetu, posve je normalno nekoliko puta godišnje revidirati proračun odjela (ili funkcije, u kontekstu ovih stranica – IT funkcije). Model koji osobno koristim je inicijalni proračun za sljedeću godinu u mjesecu listopadu, prva revizija proračuna oko veljače, druga revizija u svibnju i treća revizija u kolovozu. Cilj inicijalnog proračuna je jasan a cilj revizija je usklađivanje kapitalnih ulaganja, operativnih troškova i plaća djelatnika s kretanjima u organizaciji i na tržištu, odnosno njihovo usklađivanje s tržištem na kojemu se odvija poslovna aktivnost.

Sama struktura IT proračuna u koherentnom modelu IT upravljanja (ICT governance) ovisi o više čimbenika, među kojima su najvažniji dostignuti stupanj razvoja IT funkcije u organizaciji, strateško pozicioniranje iste, tržišna niša u kojoj se odvija poslovna aktivnost poduzeća, stanje informatičkih i komunikacijskih resursa te raspoloživa financijska sredstva. U većini slučajeva, u recesijsko doba kapitalna ulaganja se smanjuju a veća pozornost pruža se obuzdavanju operativnih troškova. Zbog kretanja na tržištima i konkurencije među pružateljima usluga, postoji samoregulatorni mehanizam koji ICT manageru olakšava posao – cijene ICT proizvoda i usluga na srednji rok uglavnom padaju. No, s druge strane, zahtjevi korisnika za razinama i vrstama pruženih usluga su sve veći tako da ono što se “uštedi” na ime razvoja tehnologije i konkurentskog natjecanja lako bude “pojedeno” zbog novog projekta koji sponzorira ili traži netko s vrhova organizacije ili je jednostavno nužnost.

Razgovarajući s kolegom o tome kako sam ove godine uspio smanjiti operativne troškove za 26 % u odnosu na plan internim restrukturiranjem portfelja usluga, sustava kvalitete u dijelu koji se odnosi na ICT i suradnjom s ostalom funkcijama u poduzeću ustanovio sam kako se s druge strane zemaljske kugle (radi se o regiji Azija-Pacifik-Australija) događa otprilike isto, a bio je znakovit i komentar kolege – “Možda mi netko kaže hvala.”

Recesija ili ne, sustavno praćenje troškova, trendova, suradnja s ostalim organizacijskim cjelinama poduzeća, upravljanje ljudskim resursima, odnosi s dobavljačima, izrada strategija i politika i rad na proračunu odjela trebali bi oduzimati većinu vremena ICT managera. Nažalost, u našim uvjetima gdje je ICT odjel skupina ljudi koji uglavnom mijenjaju tonere i reinstaliraju Windowse često proračun priprema ili “dodjeljuje” neka “važnija” funkcija u poduzeću i konkretna ulaganja u trajna informatička dobra ili plaćanje usluga ne korespondiraju s konkretnim tehnološkim razvojem i stvarnim potrebama organizacije nego s nečijim političkim idejama, netočnim predodžbama o tome što bi bilo potrebno, ukratko – stihijom.

Strateško pozicioniranje korporativne informatike

May 14, 2009 // Posted in ICT governance  |  No Comments

U iskrenim razgovorima između CIO-a (kada nitko sa strane ne sluša…) može se čuti “prava istina” o tome na što liči rukovoditi informatičkom funkcijom u velikim organizacijama. Traže se projekti za koje se ne osiguravaju sredstva, organizacija ne shvaća uopće koja je pozicija informatike u poslovanju i koji su njeni ciljevi, ne postoji metrika kojom se mjeri uspješnost, informatika i vezane discipline (informacijska sigurnost, oporavak od katastrofe, kontinuitet poslovanja) često se percipiraju isključivo kao trošak a prava važnost se vidi samo po broju paničnih poziva kada i najmanja sitnica zakaže. U organizacijskom smislu, čak i u tvrtkama koje su renomirane u svojim granama, vrlo često vlada posvemašnja konfuzija i posve je nejasno kome informatika odgovara. Često se može vidjeti organizacijska bastardizacija i posvemašnja konfuzija u okviru koje se informatika smješta tamo gdje nekome tko o tome odlučuje ad hoc padne na pamet, među opće službe, unutar službe upravljanja ljudskim resursima, u operativu ili računovodstvo, odnosno controlling.

Informatika je jedna od mlađih poslovnih funkcija koja se pojačano razvila na našim prostorima u zadnjih dvadeset do dvadeset i pet godina i možda je to jedan od razloga zbog kojih njena funkcija nikada nije u potpunosti razjašnjena niti postoje dobro implementirani opći obrasci koji bi informatiku smještali na potrebni nivo organizacijske vidljivosti i važnosti.

Stihijsko i nestrukturirano upravljanja informatikom još više začuđuje uzme li se u obzir činjenica kako metrike mjerenja uspješnosti ulaganja u informatičke projekte i informatičku funkciju postoje a mnogi istraživači bavili su se modelima ustroja informatičke funkcije. Jedan od najpoznatijih i najraširenijih je tzv. McFarlanov model strateške rešetke koji je danas de facto referentni model za određivanje prikladnosti položaja informacijskog sustava. Taj je model prije nekoliko godina dorađen u skladu s eksponencijalnim razvojem informacijske te se uloga informatike u organizacijama može promatrati putem dvije temeljne strategije:

  1. Obrambena (reaktivna) informatička funkcija – temeljni zadatak je omogućiti efikasnu i cjenovno opravdanu informatičko-komunikacijsku podršku temeljnim poslovnim procesima. Operativno korištenje sustava je daleko važnije od inovacija koje mogu utjecati na temeljnu strategiju poslovanja poduzeća. Međutim, čak i u ovom slučaju položaj informatičke funkcije je strateški, što se ogleda u slučaju ispada ili otežanog funkcioniranja pojedinog podsustava, kada kompanija može biti izložena značajnim gubicima.
  2. Proaktivna (ofenzivna) informatička funkcija – informatika se osim u operativne svrhe koristi i u strateške, kao oružje konkurentske prednosti. Informatika, koristeći svoje discipline, može poboljšati konkurentsku poziciju poduzeća na tržištu, povećava posredno i direktno operativne marže i stvara nove vrijednosti i poboljšava usluge i proizvode koji se nude na tržištu.

Nadogradnja ovakvog strateškog razmatranja u biti je temeljna McFarlanova rešetka koja je predstavljena dvodimenzionalnim grafom. Na X osi grafa nalazi se procjena utjecaja informatičke funkcije na strategiju poduzeća dok se na Y osi grafa nalazi utjecaj informatike na operativno provođenje poslovnih funkcija. Ovisno o procjeni postojećih parametara te poželjne uloge informatike u poslovanju, ovaj model strateške rešetke može poslužiti za adekvatno pozicioniranje informatičke funkcije unutar postojeće poslovne paradigme korporacije ili organizacije.

Četiri temeljna kvadranta u biti čine četiri moguća temeljne strategije informatike: podržavajuća, reaktivna, proaktivna i strateška.

McFarlanov model - strateška rešetka

Danas u Hrvatskoj većina tvrtki ima bolje ili lošije implementiranu informatiku koja je podržavajuća ili u najboljem slučaju reaktivna, dok izrazito mali broj tvrtki shvaća važnost informatike, te bi se moglo reći da je njena funkcija strateška. Radi se najčešće o financijskim institucijama te onima iz tehnološkog i komunikacijskog sektora, dok  praktično cjelokupna industrija (odnosno, u hrvatskim uvjetima, njeni ostaci) te turistički sektor cjelokupnost vlastitih informatičkih sustava promatra u okviru troška i podržavanja procesa koji se smatraju temeljnima, bez stvarnog utjecaja na strategiju poslovanja.

Forbesova lista najbolje plaćenih poslova

May 6, 2009 // Posted in ICT governance  |  No Comments

Na novo objavljenoj Forbesovoj listi najbolje plaćenih poslova, ICT rukovođenje nalazi se na 21-vom mjestu s prosječnom plaćom od 119.000 US$.

Vjerojatno bi se  i u Hrvatskoj taj posao našao na 21-vom mjestu najbolje plaćenih poslova, samo što bi apsolutni iznos vjerojatno bio oko četiri puta manji.

S druge strane, najbolje plaćeni poslovi u informatici u Hrvatskoj plaćeni su višestruko više od američkog prosjeka.

Sustavi za potporu odlučivanju (DSS – Decision Support Systems)

May 1, 2009 // Posted in ICT governance, Ostalo  |  No Comments

Okruženje u kojemu se odvija poslovni proces svih poduzeća je sve kompleksnije i odvija se u uvjetima neizvjesnosti i globalne ekonomije karakterizirane konstantnim korporacijskim akcijama između učesnika kao što su preuzimanja i spajanja. Iz tog razloga poduzeće u cjelini mora imati organizirano centralno mjesto gdje će biti spremljene sve informacije o poslovnim odnosima te izvršenim transakcijama, a to je skladište podataka – neovisno o njegovom obliku. Na temelju spremljenih informacija, moguće je identificirati i izračunati sustav ključnih pokazatelja u postupku odlučivanja, vršiti zahvate i upite nad skladištem podataka, ali i razviti sustav potpore vrhovnom menadžmentu i linijskim menadžerima.

Nažalost, u dobrom dijelu hrvatskih poduzeća, sustavi za potporu odlučivanju (DSS) nisu implementirani, a to se osobito odnosi na ona poduzeća koja nemaju principala ili većinskog vlasnika koji bi uvodio svoja postojeća poslovna rješenja u sva poduzeća koja su prošla proces akvizicije. U najboljem slučaju, vlada potpuno nerazumijevanje što su to uopće DSS i kako mogu pomoći menadžerima u odlučivanju. Većina upita po pitanju pogleda u prošlost bazira se na primjeni proračunskih tablica i ručnog konsolidiranja podataka sadržanih u heterogenim poslovnim sustavima. Situacija postaje još problematičnija kada se uzmu u obzir organizacije koje imaju niz poslovnica i poslovnih jedinica – samo pogled u prošlost na određeni datum (npr. izrada kvartalnih izvješća) zahtijeva višednevno ručno konsolidiranje podataka, uz visoke vezane direktne i oportunitetne troškove.

Štoviše, čak i u tvrtkama koje imaju implementirane neke od oblika DSS, ne postoji implementacija dashboarding sustava koji bi omogućio ekstrapolacije temeljem zadanih podataka u skladištu i promjene ulaznih parametara, što znači da se DSS koriste limitirano i u slučajevima kada su implementirani.

Sustav potpore odlučivanju omogućuje rukovodstvu sljedeće:

1. Primjenu efikasnih metodologija odabira i menadžmenta poslovnih procesa i rada odjela
2. Praćenje poslovnog poduhvata od početne (komercijalne) faze i formiranja predugovora do završetka
3. Konstantno istraživanje tržišta i odnosa s postojećim partnerima i “stakeholderima”
4. Spremanje povratne informacije kao temelja za dalje odlučivanje
5. Izračun ključnih indikatora performansi kao potporu odlučivanja vrhovnog menadžmenta

Ovdje možete skinuti jedan vrlo zanimljiv dokument koji sustavno objašnjava sve prednosti korištenja DSS sustava u korporacijama.

Plaće ICT Managera i ICT specijalista

April 24, 2009 // Posted in ICT governance  |  No Comments

Zamislimo scenarij u kojemu ICT Director mora odlučiti zaposliti novoga ICT managera ili ICT specijalista u nekoj od država Europe ili Azije. Uobičajeno je pitanje – koju plaću ponuditi takvoj osobi da bismo je zaposlili?

Koristeći se privilegijom osobnih Web stranica da zadrži izvor tajnim, objavljujem dnevnu bruto plaću koju bi ponudila jedna od vodećih konzultantskih kuća kada bi zapošljavala ICT managera ili ICT specijalista koji nije expat, dakle radi se o lokalnom zapošljavanju.

Napominjem kako se radi o dnevnoj bruto plaći u EUR koja sadrži sva socijalna, mirovinska i zakonska davanja u svakoj od država.

Gdje se vi nalazite u odnosu na ove brojeve?

Perspektive ICT industrije u Republici Hrvatskoj

April 7, 2009 // Posted in ICT governance  |  No Comments

ICT sektor će u Hrvatskoj do 2012. izgubiti i do 12 milijarda kuna

Izvor: Slobodna Dalmacija · Autor: Marijana Šešo , 06.04.2009.

Najnovije procjene za tržište informacijsko-komunikacijskih tehnologije (ICT) pokazuju da su, zbog svjetske ekonomske krize, i u Hrvatskoj do 2012. godine mogući gubici od čak 12 milijarda kuna.

Taj iznos odgovara dvogodišnjoj hrvatskoj ICT potrošnji, a ulaganja u informatiku ove godine past će šest posto, što iznosi 6,19 milijarda kuna, kaže Boris Žitnik, direktor analitičke kuće IDC Adriatics.

Kresanje budžeta dotaknut će sve segmente, od nabave kompjutora i servera do novih programa, ali i usluga održavanja te sustava zaštite.

Unatoč crnim predviđanjima, ICT kompanije koje posluju u Hrvatskoj za prošlu su fiskalnu godinu redom iznijele pozitivne ili neutralne rezultate poslovanja, najavljujući ipak da će ove godine poduzeti sve kako im prihod i dobit ne bi previše padali.

HP planira ostati tržišni lider, ali očekuje smanjenje ukupnog prihoda za dva do pet posto, King-ICT se uz kontinuitet poslovanja u zemlji namjerava širiti u regiju, SAP planira daljnji rast broja klijenata i prihoda.Tko je u procjenama bio realan, pokazat će kraj godine.

Zato je aktivnosti više nego ikad ranije, u provođenju projekata svi su agresivniji, a u ulaganjima konzervativni, kako se ne bi izlagali nepotrebnim rizicima.

Kako mjere štednje u većini poduzeća uključuju rezanje proračuna za informatiku, očito je došlo vrijeme kada se izbacuje sve što nije nužno. Pri tome su bankarski i telekomunikacijski sektori manje drastični u štednji, jer zbog tržišne orijentacije i konkurencije ne mogu priuštiti stagnaciju. Primjetno je da čak i oni svaku kunu okrenu deset puta prije trošenja.

Pri sklapanju novih ugovora posljednja tri mjeseca svi se klijenti cjenkaju, pa od dobavljača traže veću kvalitetu usluga, ali i niže cijene koje su pale na razinu nezamislivu još prošle godine, kaže Ivan Gabrić, predstavnik Uprave najvećeg domaćeg sistem integratora, tvrtke “Combis”.

Rušenje cijena u krizi pravi je trenutak za ulaganja ako se za to ima sredstava i izdržljivosti dok recesija ne mine. No, za to još nije nastupio pravi trenutak, jer tržište nije dodirnulo samo dno.

Još ima prostora za pojeftinjenje proizvoda i usluga, a onda će na ICT tržištu nastupiti doba preživljavanja najboljih.

Plaće u ICT sektoru – ICT salaries survey 2008

April 3, 2009 // Posted in ICT governance  |  No Comments

Plaće u ICT sektoru neka su vrsta mistične tematike. Svašta se priča i svatko ima nekoga (obično u drugom gradu ili državi…) tko dobro zarađuje radeći neki, barem po pričama, usko specijalizirani posao na području ICT-a.

Na ovom siteu pozabavit ćemo se i tom tematikom, a za sada, rezultati jednog istraživanja na tu temu kako bi se svi mogli usporediti s vladajućim trendovima u (pred)recesijskoj USA.

Preuzimanje istraživanja o plaćama u ICT sektoru Tech Republic-a za 2008. godinu

Deset najčešćih pogrešaka u upravljanju kvalitetom informacijskih sustava

March 27, 2009 // Posted in ICT governance, Ostalo  |  No Comments

1. Uvođenje sustava upravljanja kvalitetom ne kako bi se poboljšalo upravljanje sustavom i interni procesi, nego zato što je to nečiji “hir”, “običaj”, “proces principala”, “zato što ga ima konkurencija”, “zato što je to danas conditio sine qua non poslovanja” ili jednostavno, u hrvatskim uvjetima – zato što se iz pretpristupnih fondova EU mogu dobiti ciljani novčani poticaji.

2. Nadležni lako zaborave da sustav upravljanja kvalitetom nakon što je jednom uveden i nakon što je prošao proces certifikacije konstantno treba biti evaluiran i poboljšavan – radi se o cikličkom a ne statičkom, jednokratnom procesu. Stoga se vrlo lako zaboravi koje su sve obveze odgovornih prema uvedenom sustavu.

3. Sustav upravljanja kvalitetom je posve odvojen sustav od poslovnih procesa i ne podržava ga. Upravljanje kvalitetom tako ima svoj zasebni život koji troši resurse poduzeća koji su usmjereni u izradu dokumentacije, revidiranje procedura, te “management review” koji nemaju nikakve veze s konkretnim procesima u poduzeću koji su i dalje stohastički, podređeni voluntarizmu pojedinca i hijerarhijskim odnosima.

4. Definiranje ciljeva sustava koji nisu u skladu s temeljnom projektnom metodologijom SMART. Ovo se odnosi na cjelokupnost sustava upravljanja kvalitetom a osobito na ciljeve koji teže poboljšanju sustava, te godišnje ciljeve koji se prate. Svaki cilj morao bi biti specifičan, dakle odgovarati na pitanje što točno bi trebalo poboljšati, morao bi biti mjerljiv, odnosno kvantitativno iskaziv, morao bi biti dostižan, relevantan za informacijski sustav i morao bi imati vremensku odrednicu (zbog poslovnih ciklusa koji se obično poklapaju s kalendarskom godinom, uobičajeno se radi o godini dana, ali u slučaju kompleksnih sustava to može biti i znatno duže). Ciljevi i ocjene koji su subjektivni, nemjerljivi, nerelevantni a na koje se poneked nailazi unutar sustava upravljanja kvalitetom često
su kontraproduktivni.

5. Miješanje uloga internih resursa i vanjskih konzultanata, certifikacijskih kuća i tijela. Zbog ovog razloga u USA je između ostalog i donesen zakon Sarbanes-Oxley čije odredbe onemogućuju da reviziju sustava vrši ista kuća koja ima i savjetodavnu funkciju. U slučaju upravljanja informatikom, još je važnije inzistirati na tome da reviziju kvalitete upravljanja određenom funkcijom ne vrši ona
instanca koja je odgovorna za rukovođenje tom funkcijom, jer je u tom slučaju osoba koja vrši reviziju u sukobu interesa pošto mora ocjenjivati efikasnost vlastitog rada. U hrvatskim uvjetima je ovo temeljni problem jer se zbog neshvaćanja metodološkog pristupa organizaciji informatike, informacijske sigurnosti i odnosa prema sustavima upravljanja kvalitetom često ta funkcija koncentrira u jednoj točki.

6. Angažiranje loših ili neadekvatnih konzultanata za uvođenje sustava upravljanja kvalitetom. Nažalost, čak niti zvučna imena nisu garancija uspješno obavljenog posla. Uvođenje sustava upravljanja kvalitetom tek je početna faza života takvog sustava u nekoj organizaciji, pri čemu se kod funkcije informatike može govoriti o tome kako on nikada nije posve uveden jer je informatika inherentno podložna stalnim promjenama uslijed tehnološkog napretka, znatno više nego neke druge djelatnosti i poslovne funkcije u kojima su tehnološki ciklusi i životni vijekovi procesa duži. Naposlijetku, i u tim tvrtkama rade ljudi koji imaju određene subjektivne karakteristike, i one su pod pritiskom profitnih marži i često zbog toga zapošljavaju ljude koji brzo dobiju certifikat i titulu a da zapravo nakon formalnog obrazovanja nemaju niti dana iskustva radeći u konkretnim poduzećima i u procesima za koje zapravo vrše savjetovanje, pa i certifikaciju.

7. Sustav upravljanja kvalitetom iz niza razloga od strane operativne stratifikacije poduzeća percipiran je kao smetnja, a ne kao nešto što doista prati poslovne procese. Još gora je inačica ovog problema u kojemu sam vrh poduzeća, dakle ona instanca koja bi se doista trebala obvezati za postizanje ciljeva izvrsnosti i ciljeva sustava kvalitete, u potpunosti ignorira njegovo postojanje i ne pomaže funkcijama u poduzeću koje su zadužene za sustav upravljanja kvalitetom. Mnogim rukovoditeljima formalno obrazovanje prestaje u trenutku imenovanja i zato dolazi do pojave da poduzeća i organizacije ulažu u sustav upravljanja kvalitetom iz kojeg ne deriviraju nikakve koristi a da su za to zapravo sami krivi!

8. Cilj korporativnog upravljanja informatikom i sustavom kvalitete u biti je kontinuirani proces stvaranja straške tržišne prednosti koja se reflektira u ekonomskom smislu u izdašnijim profitnim maržama. Počesto se ova činjenica u praksi ispušta iz vida.

9. Pri odlučivanju o uvođenju sustava upravljanja kvalitetom, a u okviru informacijske sigurnosti, sustavom upravljanja informacijskom sigurnošću, koristi se F-U-D strategija (strah-nesigurnost-sumnja), umjesto da konzultanti-ponuđači jasno izlože kvantitativne pokazatelje i rizike neuvođenja te potencijalne prednosti. S druge strane, same organizacije koje razmatraju uvođenje nerado daju sve potrebne podatke konzultantima za izradu kvalitetnih ponuda.

10. Zaboravlja se važnost treninga i edukacije. Sustav upravljanja kvalitetom nužno se odnosi na realne procese a realne procese mogu poboljšati i time posredno postići ciljeve upravljanja kvalitetom isključivo zaposleni specijalisti, vlasnici procesa i interni kadrovi. Konstantno educiranje kadrova je nužno, kako po pitanju konkretnih poslovnih procesa, tako i po pitanju sustava i temeljnih principa upravljanja kvalitetom.

Dilbert o quality-u
Dilbert o upravljanju kvalitetom

Recesija i rezanje troškova

March 24, 2009 // Posted in ICT governance  |  No Comments

Dvije godine svjetske burze se nalaze u fazi “tržišta medvjeda”. Poznato je kako burze reagiraju preuranjeno na ono što će se tek dogoditi u realnom sektoru, no isto tako, predviđaju budućnost i unaprijed počinju svoj rast u odnosu na realni sektor.

Hrvatska Vlada godinu dana je bila u fazi stupora, bavila se uvezeno-interno-produciranom inflacijom da bi tek dolaskom Nove godine 2009 i osobito, tijekom siječnja i veljače, napokon u javnost došle konfuzne “depeše” o tome kako se ipak nešto događa, kako je hrvatska, izvozom u odnosu na uvoz, slabo pokrivena privreda, ipak pogođena recesijom.

Jedna od premisa koja se često može čuti je kako se “mora štediti”. Činjenica je da slaba i mala privreda koja je u odnosu na svjetske razmjere posve beznačajna, definitivno ne može potrošačkom ekspanzijom suzbiti kontrakciju ekonomske aktivnosti. No, isto tako, pitanje je koliko će neselektivno rezanje troškova – nečiji trošak prihod je nekoga drugog – pomoći državi u krizi.

U profesionalnim krugovima, pa i onima vezanim uz ICT tehnologije, mogu se čuti uglavnom ujednačeni komentari o tome kako se u privredno tkivo uvlači nesigurnost i nelikvidnost, razvojni se projekti prekidaju, “preusmjeravaju” (uglavnom smanjenjem troškova) ili otkazuju “za ovu godinu”, prekida se novo zapošljavanje, čak se potiho govori o otpuštanju “onih na određeno vrijeme”, “onih preko studentskog ugovora” ili onih koji su “low performers”.

Na socijalnim mrežama poput LinkedIn, članovi mnogih grupa postavljaju pitanja poput “što ćete učiniti u recesiji kako biste prilagodili poslovanje svog IT odjela novoj situaciji”. Sudionici u diskusijama natječu se u poznavanju strategije korporativnog upravljanja informatikom, pronalaze one načine ušteda koje nisu svima očite na prvi pogled i ističu svoju prilagodljivost.

No, u tim uvjetima, nameće se pitanje – što su isti ti rukovoditelji radili zadnjih godina ako su *sada*, u trenutku kada dolazi do smanjenja opsega gospodarske aktivnosti, odlučili obratiti pažnju na “rezanje troškova”? U slučaju da je nešto optimizirano ne treba ga dalje optimizirati jer se neizostavno dolazi do spoznaje zakona o opadajućim prinosima, osim u slučaju promjene sustava.

U svakom slučaju, da mi netko izloži plan smanjenja troškova, ne bih ocijenio sposobnost te osobe da *sada* smanji troškove a osobito ne bih bio impresioniran postocima na PowerPoint prezentaciji, nego bih ga pitao zašto se za određenu uslugu godinama plaćalo prevelike iznose, zašto u odjelu ima zaposlene ljude koji očito nisu imali što raditi puno radno vrijeme, zašto se prečesto mijenjao hardver koji je dobro vršio svoju funkciju…

Ovakvo ponašanje u biti je i dovelo do situacije u kojoj se svjetska privreda danas nalazi, što dovodi do zaključka kako svjetskom ekonomijom u velikoj mjeri ne upravljaju hladni ekonomski zakoni nego ljudska psihologija koja je počesto stohastične naravi.