Rebalans, kriza i recesija u zadnje vrijeme su postali najviše ponavljani pojmovi u hrvatskim medijima. Međutim, u korporativnom svijetu, posve je normalno nekoliko puta godišnje revidirati proračun odjela (ili funkcije, u kontekstu ovih stranica – IT funkcije). Model koji osobno koristim je inicijalni proračun za sljedeću godinu u mjesecu listopadu, prva revizija proračuna oko veljače, druga revizija u svibnju i treća revizija u kolovozu. Cilj inicijalnog proračuna je jasan a cilj revizija je usklađivanje kapitalnih ulaganja, operativnih troškova i plaća djelatnika s kretanjima u organizaciji i na tržištu, odnosno njihovo usklađivanje s tržištem na kojemu se odvija poslovna aktivnost.
Sama struktura IT proračuna u koherentnom modelu IT upravljanja (ICT governance) ovisi o više čimbenika, među kojima su najvažniji dostignuti stupanj razvoja IT funkcije u organizaciji, strateško pozicioniranje iste, tržišna niša u kojoj se odvija poslovna aktivnost poduzeća, stanje informatičkih i komunikacijskih resursa te raspoloživa financijska sredstva. U većini slučajeva, u recesijsko doba kapitalna ulaganja se smanjuju a veća pozornost pruža se obuzdavanju operativnih troškova. Zbog kretanja na tržištima i konkurencije među pružateljima usluga, postoji samoregulatorni mehanizam koji ICT manageru olakšava posao – cijene ICT proizvoda i usluga na srednji rok uglavnom padaju. No, s druge strane, zahtjevi korisnika za razinama i vrstama pruženih usluga su sve veći tako da ono što se “uštedi” na ime razvoja tehnologije i konkurentskog natjecanja lako bude “pojedeno” zbog novog projekta koji sponzorira ili traži netko s vrhova organizacije ili je jednostavno nužnost.
Razgovarajući s kolegom o tome kako sam ove godine uspio smanjiti operativne troškove za 26 % u odnosu na plan internim restrukturiranjem portfelja usluga, sustava kvalitete u dijelu koji se odnosi na ICT i suradnjom s ostalom funkcijama u poduzeću ustanovio sam kako se s druge strane zemaljske kugle (radi se o regiji Azija-Pacifik-Australija) događa otprilike isto, a bio je znakovit i komentar kolege – “Možda mi netko kaže hvala.”
Recesija ili ne, sustavno praćenje troškova, trendova, suradnja s ostalim organizacijskim cjelinama poduzeća, upravljanje ljudskim resursima, odnosi s dobavljačima, izrada strategija i politika i rad na proračunu odjela trebali bi oduzimati većinu vremena ICT managera. Nažalost, u našim uvjetima gdje je ICT odjel skupina ljudi koji uglavnom mijenjaju tonere i reinstaliraju Windowse često proračun priprema ili “dodjeljuje” neka “važnija” funkcija u poduzeću i konkretna ulaganja u trajna informatička dobra ili plaćanje usluga ne korespondiraju s konkretnim tehnološkim razvojem i stvarnim potrebama organizacije nego s nečijim političkim idejama, netočnim predodžbama o tome što bi bilo potrebno, ukratko – stihijom.