Na fotokopirnim uređajima se često mogu vidjeti naljepnice proizvođača koje ukazuju na činjenicu kako je “nelegalno” kopirati neke vrste dokumenata. Zanimljivo je kako proizvođači aparata te naljepnice uglavnom stavljaju prema vlastitom nahođenju, bez citiranja zakona i države na koje bi se takva zabrana trebala odnositi, vjerojatno pokušavajući unaprijed odreći se odgovornosti za zlouporabu uređaja koje proizvode (poznat je vic - “Koliko Amerikanaca treba da bi promijenili žarulju?” “Dvanaest - jedan da promijeni žarulju i jedanaest da tuže ovoga koji ju je promijenio.”)
Štoviše, iskustvo je ljudi izvan Hrvatske kako pojedini centri (trgovine) za fotokopiranje ne žele kopirati u boji razne dokumente poput osobnih iskaznica, pasoša (putovnica), odnosno vozačkih dozvola, čak i kada uređaji za fotokopiranje posjeduju opciju za naknadnu obradu dokumenata koja omogućuje umanjivanje ili povećavanje fotokopija ili dodavanje vodenog žiga koji nedvojbeno ukazuje na to kako se radi o fotokopiji.
Uostalom, ne postoji razlog zbog kojega bi bilo nelegalno izrađivati kopije dokumenata, važna je namjera koja iza toga stoji. Ovo bi područje trebalo u svakom slučaju biti detaljnije uređeno zakonima i pozakonskim aktima kako bi se izbjegao voluntarizam u tumačenju.
Činjenica je kako svijet i pogled na sigurnost te u okviru nje informacijsku sigurnost neće biti isti nakon 11-tog rujna 2001 godine te kako je nažalost taj teroristički čin omogućio niz ograničavanja sloboda ljudi i podgrijavanje atmosfere paranoje u kojoj se čak niti ne propituju ograničenja koja je netko svojevoljno uveo ili pretpostavio da bi “tome trebalo biti tako”. Ovo je samo jedan od takvih slučajeva, pri čemu u praksi niz pravih prijetnji osobnoj privatnosti, korporativnoj sigurnosti informacija i sukladnosti sa lokalnim zakonima prolazi posve neopaženo.
