Temeljna zamjerka većini ISO sustava upravljanja kvalitetom je pretjerana egocentričnost - sve organizacije koje su prošle kroz proces ISO certifikacije znaju koliko resursa (novca i vremena) “gutaju” prije uvođenja i osobito nakon procesa certifikacije. Nadalje, vrlo često dolazi do pojave “pretjerane reguliranosti” gdje se čak i najbanalnije situacije i procesi pokušavaju podvesti pod formalne procedure, uključujući i one koje nemaju ama baš nikakav potencijalni ili realni mogući utjecaj na poslovni rezultat.
Većina ISO sustava upravljanja u sebi sadrži tvrdnju kako njihovo uvođenje povećava konkurentnost, profitabilnost i percepciju organizacije od strane okoline. No, da li je to baš tako? Na čemu se točno temelji ta izjava, sveprisutna u klauzulama većine ISO sustava upravljanja kvalitetom? Ovdje možete pročitati jedan vrlo zanimljivi članak u kojemu je objašnjeno na primjeru jednog izvedenog i dobro dokumentiranog istraživanja kako ISO 9001 certifikacija nije pokazala značajnije povećanje profitabilnosti u odnosu na konkurenciju branše koja nema taj certifikat, uz objašnjena ograničenja izvedenog istraživanja. Pritom ne treba zaboraviti kako neuvođenje sustava ISO certifikacije nije isto što i izostanak sustavnog rukovođenja poslovnim procesima i vođenje jasnog registra aktualnih procedura tamo gdje je to nužno i potrebno!
U svakom slučaju, ozbiljan rukovoditelj ili direktor uvijek će potražiti mišljenja s više strana a kada je uvođenje nekog ISO sustava u igri, ovakva istraživanja su valjan putokaz prema “drugoj strani medalje” koji treba uzeti u obzir pri odlučivanju.
The relationship between ISO 9000 and business performance: does registration really matter?
Izdavač: “Journal of Managerial Issues” , 22 rujan 1999
Zanimljivo je i mišljenje, odnosno osobno iskustvo jednog managera o vrijednosti ISO 9001 certifikacije u njegovoj organizaciji.
