Nekoliko je temeljnih izazova s kojima se, u tehničkom i socijalnom smislu, susreće vještak pri izradi nalaza i mišljenja.

Prvi je vezan uz proces prikupljanja podataka. Vještak uglavnom radi s podacima i medijima koje su prikupila istražna tijela ukoliko se radi o sudskom vještačenju, ili s raspoloživim podacima i medijima (računalima, tvrdim diskovima, optičkim medijima) koji su mu predočeni, odnosno do kojih je bilo moguće doći. U većini slučajeva, sudski vještak u sudskim vještačenjima vrši tzv. “analizu mrtvog materijala”, odnosno postojećih zapisa na diskovima. S druge strane, u vansudskim vještačenjima i konzultantskim poslovima, analiza je sve češće orijentirana ka postupcima u “živom” okruženju - tipični su primjeri vještačenja kriptografskim sustava ili vanjskih napada koji ne ostavljaju vidljivi trag.

Sudski vještak mora s iznimnom pažnjom proučiti sve dokaze i svaki njegov nalaz i mišljenje moraju biti dokazivi znanstvenom metodom i moraju slijediti logičke zakonitosti, no moraju biti prezentirani na način da budu jasni laicima koji nisu stručnjaci u području informatike i telekomunikacija.

Sudski vještak je često u dodiru s odvjetnicima i okrivljenima tijekom vještačenja i prezentiranja dokaza na sudu, te stoga mora imati razvijene “meke vještine” i komunikacijske sposobnosti.

Sva vještačenja moraju biti napravljena savjesno te u zadanim rokovima, što može biti problem ukoliko se radi o izrazito kompleksnim vještačenjima u kojima je reproduciranje uvjeta ili analiza raspoloživih materijala dugotrajno. Stoga sudski vještak mora surađivati sa sucem ili klijentom u izradi realističnog vremenskog perioda trajanja vještačenja.

Sudski vještak mora surađivati s predmetnim stručnjacima i jasno ukazivati na potrebe multidisciplinarnog vještačenja, kada je to nužno.

Naposlijetku, lepeza metoda koje se koriste i tehnologija se konstantno širi i zato se sudski vještak informatike i telekomunikacija mora konstantno usavršavati.